Furioza je u suštini kopija Auto-puta besa, nema u novom filmu ničega što nismo već videli u prošlom, s tim da je u prošlom sve to mnogo bolje. Furioza nije napredak i nadogradnja, već još jedan krug poznatom stazom, uz to znatno manje prijatan nego što nas je Miler navikao
Nakon premijere i ovacija u Kanu, u svetske i srpske bioskope stigao je dugoočekivani akcioni spektakl Furioza: Pobesneli Maks saga, prvi film iz ovog dugovečnog serijala u kome je lik Maksa Rokatanskog sveden na fusnotu i pojavljivanje od svega nekoliko sekundi, i to s leđa (“glumi” ga Džejkob Tomuri, dubler Toma Hardija iz Autoputa besa). Radnja novog filma smeštena je dvadesetak godina pre događaja opisanih u Autoputu besa, tako da je ovo prvi prednastavak u serijalu, a fokusu je lik mlade Furioze koja ovoga puta treba da se izbori sa čak dva tiranina: Dementusom (Kris Hemsvort) i Besmrtnim Džoom (Laši Hjum).
foto: promo…
Serijal Pobesneli Maks je fenomen koji se ističe po svom kvalitetu i činjenici da je sve dosadašnje delove režirao jedan čovek: australijski filmski vizionar Džordž Miler. Prvi deo je 1979. godine neočekivano postao veliki, veliki hit u čitavom svetu, nakon čega su, relativno brzo jedan za drugim, usledila dva nastavka: Pobesneli Maks 2: Drumski ratnik (1981) i Pobesneli Maks 3 (1985, film koji je Miler režirao zajedno sa svojim proverenim saradnikom Džordžom Ogilvijem). Prva dva dela su opčinila milione, od Mela Gibsona načinila svetsku zvezdu, prokrčila put i drugim ostvarenjima australijskog novog talasa, a i dan-danas se odlično kotiraju na svim listama najboljih postapokaliptičnih filmova. Treći deo, u kome se Gibosnu ispred kamere pridružila popularna pevačica Tina Tarner, nije bio uspešan i hvaljen kao prethodnici, ali je s vremenom i on uspeo da se izbori za svoje mesto i “popravi utisak”.
Miler je 2015. godine, posle tridesetogodišnje pauze, publici predstavio četvrti deo svoje sage. U filmu Pobesneli Maks: Autoput besa glavne uloge poverene su Tomu Hardiju (koji je zamenio Gibsona) i Šarliz Teron (koja glumi Furiozu, akcionu heroinu koja je u ovom nastavku po značaju parirala Maksu, a neki kažu i da ga je nadmašila, pa čak i zasenila). Četvrti deo je postao veliki globalni hit, odlično ga je ocenila i kritika (uz to je osvojio i nekoliko Oskara), što je, naravno, Milera navelo da razmišlja o nastavku ili, konkretnije, o prednastavku, u kome će publici predstaviti Furiozinu životnu priču. Posle silinih odlaganja i prestrojavanja u hodu, nova Furioza je stigla u bioskope. Nažalost, u pitanju je prvi film iz sage koji se ne može nazvati odličnim i/ili inovativnim, već je u pitanju puko prepakivanje onoga što smo gotovo deceniju ranije videli u Autoputu besa. Ispostavilo se da Furiozi nije ni bio potreban film koji će se baviti njenom prošlošću. Sve ono što je trebalo da znamo već je rečeno u Autoputu besa.
Furioza je spektakl od dva i po sata koji, što je novitet za serijal, nikuda ne žuri. Svi dosadašnji filmovi su narativno veoma ekonomični, praznog hoda i razvlačenja u njima nema. Ovoga puta nije tako. Uvodni deo novog filma, u kome je Furioza devojčica, traje pun sat, i ako ćemo iskreno, nije nešto preterano zanimljiv. Tek onda se, konačno, pojavljuje glavna zvezda – Anja Tejlor Džoj – koja je zamenila Šarliz Teron u ulozi neustrašive heroine. Problem nije samo u tome što mlada glumica fizički nimalo ne podseća na stariju, mada i to smeta, već što Anja Tejlor Džoj nije ubedljiva kao akciona junakinja. Tejlor Džoj je poznata po glavnim ulogama u hvaljenim hororima Veštica, Podeljen, Meni i Prošle noći u Sohou, u kojima je bila svoja na svome, dok je svetsku slavu stekla serijom Damin gambit. Zanimljiva je to mlada glumica, ne bez talenta i kvaliteta, ali uloga Furioze nije bila za nju – tako da se odsustvo Šarliz Teron bolno oseća i uzima svoj danak. Mada, ako ćemo iskreno, pogrešan odabir glavne glumice nije jedini problem novog Milerovog filma. A nije ni najveći. Pored nepotrebnog uvodnog sata koji narušava ritam filma, tu su i druge nedaće.
Svaki Pobesneli Maks je nudio nešto novo, transformisao je serijal, ne samo u narativnom već i u vizuelnom pogledu. Svaki je bio revolucija. Furioza je u svojoj suštini kopija Auto–puta besa, nema u novom filmu ničega što nismo već videli u prošlom, s tim da je u prošlom sve to mnogo bolje. Furioza nije napredak i nadogradnja, već još jedan krug poznatom stazom, uz to znatno manje prijatan nego što nas je Miler navikao. Ne, nije u pitanju debakl, ima tu šta da se voli i gleda na velikom, što većem platnu, ali kada se sve sabere i oduzme, Furioza jeste vidan posrtaj, film koji po svom dometu ne može da parira prethodicima, pa čak i dosad najslabijoj karici – trećem delu. Paradoksalno, čak su i specijalni efekti bolji u prethodnom filmu (ne shvatam kako je to uopšte moguće imajući u vidu da je tehnologija znatno napredovala, ali eto, i to se dogodilo).
Furioza ostavlja utisak filma čiji autori nisu dovoljno promislili o svim ključnim aspektima pre nego što su ušli u snimanje. Naravno, prst pre svega treba uperiti u Milera, ali imajući u vidu sve radosti koje nam je priredio prethodnih decenija, a i njegove poodmakle godine, ne treba biti previše kivan. Uz nešto malo više pameti i planiranja, ovo je mogao biti znatno bolji film, ali ispalo je tako kako jeste. Gde je krenulo po zlu? To sada i nije toliko bitno. Očigledno je da se Milerov “pobeseneli zlatni niz” prekinuo, te da je Furioza prvi neuspeh u serijalu, možda ne toliko kada govorimo o oceni kritike (svetski kritičari su uglavnom bili veoma blagi prema ovom filmu), već kad se sve svede na ono što je za skup spektakl poput ovog i najvažnije – a to je izveštaj sa blagajni. Furioza je u svetskim bioskopima krenula ne baš sjajno, sa svega 25,5 zarađenih miliona dolara u SAD za prva četiri dana prikazivanja (Autoput besa je za tri dana inkasirao 45 miliona, i to pre devet godina), što sve govori da će ovo – bar privremeno – staviti tačku na serijal, te da se verovatnoća da Miler režira još jedan nastavak svela na minimum. Možda je tako i bolje. Pobesneli Maks će se pre ili kasnije vratiti, a isto važi i za Furiozu. Legende, uostalom, nikada ne umiru.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U organizaciji Konzulata Jamajke, a po ideji počasnog konzula gospodina Mirka Miljuša, YU Grupa je u martu spakovala kofere i odletela na Jamajku. Tamo je snimala stare pesme u rege žanru, a nikad mlađi Jelići dali su svoj doprinos već aktuelnom projektu pod nazivom “Prekookeanski most”.
Umesto in memoriam: Good Vibrations i Brajan Vilson (1942‒2025)
Cela priča o Brajanu Vilsonu, nedavno preminulom geniju pop muzike i lideru The Beach Boys-a, prelama se kroz priču o njihovom apstraktnom hit singlu za sva vremena Good Vibrations
U drugom činu Leone i Glembaj zarili su se jedan u drugog ko kobac u kopca. Taj surovi obračun završio je Glembajevom smrću. U samrtnom hropcu uz pojavu barunice Kasteli, stari Glembaj završio je u naručju sina. To je omaž Mikelanđelu i njegovoj skulpturi “Pijeta”. Scenu “Pijeta” smislio je Danilo Marunović
Ivan Antić, Kajzermilen glič (mikroputopis u tri glasa), PPM Enklava, 2025
Kajzermilen je četvrt u Beču, svakako ne prva koja pada na pamet kada se pomisli na ovaj grad, ali, sa svojim golim i sivim distopijskim prostorima, otuđenim “totalitarizmom dimenzija”, možda paradigmatična za savremeni svet. U tom okruženju troje Antićevih lirskih junaka ostavlja utisak postflanera, besciljnih uličnih hodača, koji se kreću gradskim prostorom u kome, uprkos precizno popisanim tragovima ljudskog prisustva, kao da nema ničega
Završna predstava Instituta za umetničku igru „Human design“ bavi se pitanjem identiteta zadatog rođenjem i čovekovom potrebom da sam izabere ono što oseća da jeste
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!