Knjiga „Negde između epoha“ je zbirka eseja Gojka Božovića o ključnim piscima i poetikama u srpskoj prozi druge polovine prošlog, i prvih decenija ovog veka.
Sabrani u knjigu, Božovićevi eseji otkrivaju da je moderna srpska proza zapravo nastajala na društvenim i epohalnim granicama, u jednoj vrsti međuprostora, negde između epoha, od kojih su jedne nezavršene, dok su druge jedva započete.
I, tako, sedamdeset godina unazad, sve od Aleksandra Tišme i Milorada Pavića do Jelene Lengold i Gorana Petrovića, od Borislava Pekića i Miodraga Bulatovića do Radoslava Petkovića i Mihajla Pantića, od Dragoslava Mihailovića i Svetlane Velmar-Janković do Davida Albaharija i Vojislava Despotova, od Živojina Pavlovića i Slobodana Selenića do Vide Ognjenović i Milisava Savića, od Danila Kiša do Dobrila Nenadića i Judite Šalgo.
Tekstovi u knjizi „Negde između epoha“ pisani su tokom tri decenije kao predgovori i pogovori knjigama o kojima govore, kao izlaganja na konferencijama i prilozi za zbornike, listove i časopise. Neki od njih su prevedeni na više jezika, a nekoliko tekstova prvi put se objavljuju upravo u ovoj knjizi.
Gojko Božović kaže da je najstariji tekst u „Negde između epoha“ napisan polovinom devedesetih, a najnoviji u godini objavljivanja ove knjige.
„To je dug vremenski period, ali i danas, dok ove tekstove na jednom mestu predajem mogućem čitaocu, pamtim šta su za mene u prvim čitanjima značile knjige o kojima je reč. Nastali u vremenu i plod vremena, ovi tekstovi čuvaju kako tragove čitanja, tako i tragove okolnosti u kome su se knjige čitale i razumevale. Verujem da mi je čitanje knjiga pomagalo da razumem i te okolnosti. Čitanje knjiga i tekstovi o pročitanim knjigama čuvaju vreme koje je prošlo“, istakao je Gojko Božović.
Izdavač njegove knjige „Negde između“ je Štampar Makarije.