
Otpor cenzuri
Počinje Ne:Bitef sa predstavama koje je odbio Odbor Bitefa
Sve ono što nije moglo da se vidi na 59. Bitefu, biće prikazano na Ne:Bitefu kao znak nepristajanja na cenzuru i ostale vrste sputavanja slobode
Verovatno je da se od kada se filmska industrija iz Njujorka preselila u kalifornijsko selo zvano Holivud, Njujork nikad nije osećao toliko kao filmska meka kao tokom ove filmske smotre
Prvi Trajbeka (TriBeCa) filmski festival, nazvan po kraju Njujorka koji se nalazi na nekoliko koraka severno od nekadašnjeg Svetskog trgovinskog centra, odnosno sadašnje „nulte tačke“, udahnuo je nedavno novi život u donji deo Menhetna koji je do sada ličio na grad duhova.
Tako su jednim grandioznim potezom najpoznatiji stanovnik ovog kraja Robert de Niro i njegova dugogodišnja partnerka Džejn Rozental oživeli celu umrlu downtown scenu: restorane, hotele, radnje Trajbeke koju su odjednom preplavili novinari, paparaci, najveće filmske zvezde i verni poklonici filma iz celog sveta. Vlasnik jednog restorana kaže da su obično petkom imali oko 150 gostiju, a ovog petka se broj skoro udvostručio. De Niro je vlasnik dveju kafana u Trajbeki već dvadeset godina, od kada mu je Džek la Mota našao bivši magacinski prostor da u njemu vežba boks za film Razjareni bik.
Verovatno je da se od davne 1928. godine, kada se filmska industrija iz Njujorka preselila u kalifornijsko selo zvano Holivud, Njujork nikad nije osećao toliko kao filmska meka kao u ovih pet majskih dana. Ceremoniji otvaranja festivala prisustvovali su pored De Nira i drugih filmskih veličina, kao što su Skorceze, Vupi Goldberg, Frensis Ford Kopola, Loren Bekol i ljudi iz politike; gradonačelnik Njujorka Blumberg, guverner Pataki, nobelovac Nelson Mandela i bivši predsednik SAD Klinton.
De Niro i Džejn Rozental, koji su osnovali Trajbeka produkciju 1988. godine, došli su na ideju o festivalu posle tragedije 11. septembra prošle godine. Uskoro im se pridružio i drugi poznati stanovnik ovog kraja reditelj Martin Skorceze, koji je bio zadužen za specijalne projekcije restauriranih klasika kao što su Veliko nebo Haurda Hoksa ili Viva Zapata! Elije Kazana, kao i za izbor najboljih filmova posvećenih Njujorku kao što su Kjubrikov Poljubac ubice, Menhetn Vudija Alena, Slatki ukus uspeha Makedrika, Na dokovima Njujorka Kazana . Zatim su i druge „komšije“ iz kraja, kao što su oskarovci Helen Hant i Kevin Spejsek ponudili svoju pomoć. Uz pomoć tolikih zvezda festival je, ipak, urpkos nekim početničkim boljkama i opštoj konfuziji koja je vladala u pres centru, uneo stepen uzbudljivosti i glamura koji je više vezan, recimo, za Kan nego za ugledni, ali ne mnogo glamurozni, Njujorški filmski festival.
Svi su se odazvali velikom imenu Roberta de Nira i njegovoj želji da pomogne da se oživi pogođeni deo Njujorka. Za samo pet dana prikazano je 150 filmova, prodato preko 20.000 karata, 8000 ljudi prisustvovalo je svečanim premijerama s crvenim tepihom u holivudskom stilu kao sto su O dečaku sa Hjuom Grantom, Insomnija s Al Paćinom, Robinom Vilijamsom i, naravno, druga epizoda popularne Lukasove sage Rat zvezda.
Ipak, glavni ton festivalu dali su filmovi novih, mladih, uglavnom nepoznatih i nezavisnih autora koji su jedini i bili u festivalskoj konkurenciji: 15 igranih i preko 100 dokumentarnih dela iz celog sveta od Kine i Koreje do Švedske i Slovenije (Poslednja večera Vojka Anzeljca). Za najbolji igrani film proglašena je crna njujorška komedija Rodžer Dodžer Dilana Kida, a za najboljeg reditelja debitanta proglašen je mladi Erik Ison za film Manito.
Čini se da nijedan drugi filmski festival na svetu nije imao tako uspešan debi.

Sve ono što nije moglo da se vidi na 59. Bitefu, biće prikazano na Ne:Bitefu kao znak nepristajanja na cenzuru i ostale vrste sputavanja slobode
„Ovo je nov festival, i nema nikakve veze sa Festom, niti je njegova zamena“, kaže Igor Stanković, jedan od inicijatora Beogradskog filmskog festivala koji će od 30. januara do 6. februara prikazati najnovije meinstrim naslove

Debi album Peti Smit jedan je od temelja savremenog rokenrol izraza. Poseban doprinos Peti Smit rok muzici počinje već sa načinom na koji je zavrtala reči, razvlačila ih, uživala u njima i istovremeno im menjala smisao kroz izgovor, uz nezaboravno strasno podvriskivanje prepuklim glasom, kao da se svađa sa samim rečima dok ih izgovara, raspravljajući se sa celim svetom

Dražen Lalić, Dvije kuće iznad mora; TIM press, Zagreb 2025.

Kako je ovde tako zeleno?, režija Nikola Ležaić, igraju Filip Đurić i Izudin Bajrović
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve