S obzirom da je vlasnik svog romana, pisac ima prava da radi s njim šta hoće. Ali samo ako je to u granicama koje priliče književnosti i kulturi
Neposredno nakon što su objavljeni naslovi romana izabrani za uži izbor nagrade „Zlatni suncokret“, poznatije kao „Vitalove“, Vladimir Tabašević povukao je svoj roman „Noćne reči“ iz takmičenja.
Zašto? Zato što mu ne odgovara da njegov roman ocenjuje Milica Vučković, slikarka i spisateljica, članica žirija.
Foto: ScreenshotMilica Vučković
Tabašević je opisuje kao „intelektualnu“ junakinja naših dana i pita se šta je kvalifikuje da sudi o savremenoj književnosti. Kaže i da je lišena elementarne književno-teorijske pismenosti, što demonstrira u svakom javnom nastupu i svojim kolumnama, i još svašta u tom pravcu.
Uz uvažavanje činjenice da je pisac većinski vlasnik svog romana i da ima prava da radi s njim šta hoće, zdravorazumski je zapitati zašto je uopšte konkurisao za nagradu ako mu smeta Milica Vučković. Mogao je odmah to da kaže svom izdavaču Laguni, i stvar bi bila rešena. Ali dobro: svako ima prava da se u svakom trenutku predomisli i odustane pa što ne bi i Tabašević.
Legitiman je i negativni marketing, o čemu je takođe zdravorazumski promisliti, pogotovo kad mediji danima pišu samo o „Noćnim rečima“, a druge romane iz užeg izbora ni ne pominju.
S obzirom da su knjige Vladimira Tabaševića same sebi više nego dovoljna reklama te da im negativna nije potrebna, deluje da je ova izazvana nenamerno poput one Aleksandra Vučića kad je, kritikujući Hrvatsko primorje, izazvao najezdu Srba na isto. Jer, moć poruke „Don’t click here“ je nesaglediva.
Naravno da negativna reklama nije nešto što ne priliči piscu i knjizi, ali jeste neprilično iznošenje detalja iz privatnog života.
Naime, objašnjavajući zašto je onomad, kao član žirija jedne druge nagrade, glasao za roman Milice Vučković „Smrtni ishod atletskih povreda“, Tabašević je javnosti otkrio da je to učinio zato što je hteo da bude džentlmen prema bivšoj devojci.
Da mu nije bivša devojka, objasnio je, nikad ne bi glasao za njen roman zato što roman nije dobar. Ali se prepoznao u njemu, pa je glasao kako se ne bi pomislilo da je protiv zato što se prepoznao. Nije hteo da joj baš on, koji se prepoznao, iz džepa izvuče 12.000 evra kolika je nominalna vrednost nagrade. Dodao je da je njihova veza trajala godinu i po dana, da je on za to vreme Milicu Vučković podučavao pisanju i da je prepravljao njene priče kojima je osvajala regionalne konkurse. ( „Smrtni ishod atletskih povreda“ je roman o nasilju u vezi. Pre svega o emocionalnom nasilju.)
Reklo bi se: baš onako pravi „džentlmenski“ potez, nema šta! Ali i potez koji nikom ne koristi, a najmanje njegovom autoru.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa
Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Intelektualna reportaža: poljski Književni institut u Parizu (2)
Neki od najvećih, poput Vitolda Gombroviča i Česlava Miloša, bez Ježija Gjedrojća gotovo sigurno ne bi postali ono što jesu. Ni s jednim od njih, međutim, nije bio u dobrim odnosima: bio je odveć konzervativan da bi prihvatio raspusnog Gombroviča i isuviše iskusan da bi tek tako ukazao poverenje preobraćenom komunisti Milošu. Nikada, međutim, nije odbio ni Gombrovičev ni Milošev tekst. Bio je previše dobar urednik da ne bi, sebi uprkos, shvatio o kakvim je piscima reč
Poslednja objava o aktivnostima ministra Nikole Selakovića na sajtu Ministarstva kulture je od 29. decembra. Ali to što ne otvara izložbe, ne znači da nema druga posla
Teško je izračunati ko je koliko kriv za ponor u kojem je košarkaški klub Partizan. Ali predsednik Ostoja Mijailović volontira za najvećeg krivca time što ne razume da mora da ode i tako otvori šansu za novi početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!