

Pozorište
O neprijatnim istinama
Dejan Dukovski, Crno zlato, režija Oliver Frljić, Beogradsko dramsko pozorište




S obzirom da je vlasnik svog romana, pisac ima prava da radi s njim šta hoće. Ali samo ako je to u granicama koje priliče književnosti i kulturi
Neposredno nakon što su objavljeni naslovi romana izabrani za uži izbor nagrade „Zlatni suncokret“, poznatije kao „Vitalove“, Vladimir Tabašević povukao je svoj roman „Noćne reči“ iz takmičenja.
Zašto? Zato što mu ne odgovara da njegov roman ocenjuje Milica Vučković, slikarka i spisateljica, članica žirija.


Tabašević je opisuje kao „intelektualnu“ junakinja naših dana i pita se šta je kvalifikuje da sudi o savremenoj književnosti. Kaže i da je lišena elementarne književno-teorijske pismenosti, što demonstrira u svakom javnom nastupu i svojim kolumnama, i još svašta u tom pravcu.
Uz uvažavanje činjenice da je pisac većinski vlasnik svog romana i da ima prava da radi s njim šta hoće, zdravorazumski je zapitati zašto je uopšte konkurisao za nagradu ako mu smeta Milica Vučković. Mogao je odmah to da kaže svom izdavaču Laguni, i stvar bi bila rešena. Ali dobro: svako ima prava da se u svakom trenutku predomisli i odustane pa što ne bi i Tabašević.
Legitiman je i negativni marketing, o čemu je takođe zdravorazumski promisliti, pogotovo kad mediji danima pišu samo o „Noćnim rečima“, a druge romane iz užeg izbora ni ne pominju.
S obzirom da su knjige Vladimira Tabaševića same sebi više nego dovoljna reklama te da im negativna nije potrebna, deluje da je ova izazvana nenamerno poput one Aleksandra Vučića kad je, kritikujući Hrvatsko primorje, izazvao najezdu Srba na isto. Jer, moć poruke „Don’t click here“ je nesaglediva.
Naravno da negativna reklama nije nešto što ne priliči piscu i knjizi, ali jeste neprilično iznošenje detalja iz privatnog života.
Naime, objašnjavajući zašto je onomad, kao član žirija jedne druge nagrade, glasao za roman Milice Vučković „Smrtni ishod atletskih povreda“, Tabašević je javnosti otkrio da je to učinio zato što je hteo da bude džentlmen prema bivšoj devojci.
Da mu nije bivša devojka, objasnio je, nikad ne bi glasao za njen roman zato što roman nije dobar. Ali se prepoznao u njemu, pa je glasao kako se ne bi pomislilo da je protiv zato što se prepoznao. Nije hteo da joj baš on, koji se prepoznao, iz džepa izvuče 12.000 evra kolika je nominalna vrednost nagrade. Dodao je da je njihova veza trajala godinu i po dana, da je on za to vreme Milicu Vučković podučavao pisanju i da je prepravljao njene priče kojima je osvajala regionalne konkurse. ( „Smrtni ishod atletskih povreda“ je roman o nasilju u vezi. Pre svega o emocionalnom nasilju.)
Reklo bi se: baš onako pravi „džentlmenski“ potez, nema šta! Ali i potez koji nikom ne koristi, a najmanje njegovom autoru.


Dejan Dukovski, Crno zlato, režija Oliver Frljić, Beogradsko dramsko pozorište


Čuli su se folklorno ojkanje, blejanje ovaca, monaško pojanje, religijske inkantacije, unisono četvoroglasje. Mašine kao da su oživele i počele da plešu. Efekat je bio neobičan jer se na sceni ništa živo ne pomera, a u zvuku se mehanički razvijaju različite strukture


Treća je decenija XXI veka, katastrofalno je stanje (ne samo) za kulturu u Srbiji, ali to je kontekst u kojem uzleću mlade džez snage: nadareni i neretko školovani muzičari koji poznaju tehnologiju, umeju da posluju, ne sapliću se o granice i nametnuta pitanja identiteta




Biće novih leta, scenario i režija Gvozden Đurić (koscenarista Uroš Tomić), igraju: Tamara Krcunović, Zlatan Vidović, Anđela Kribl i Mladen Lero
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve