S obzirom da je vlasnik svog romana, pisac ima prava da radi s njim šta hoće. Ali samo ako je to u granicama koje priliče književnosti i kulturi
Neposredno nakon što su objavljeni naslovi romana izabrani za uži izbor nagrade „Zlatni suncokret“, poznatije kao „Vitalove“, Vladimir Tabašević povukao je svoj roman „Noćne reči“ iz takmičenja.
Zašto? Zato što mu ne odgovara da njegov roman ocenjuje Milica Vučković, slikarka i spisateljica, članica žirija.
Foto: ScreenshotMilica Vučković
Tabašević je opisuje kao „intelektualnu“ junakinja naših dana i pita se šta je kvalifikuje da sudi o savremenoj književnosti. Kaže i da je lišena elementarne književno-teorijske pismenosti, što demonstrira u svakom javnom nastupu i svojim kolumnama, i još svašta u tom pravcu.
Uz uvažavanje činjenice da je pisac većinski vlasnik svog romana i da ima prava da radi s njim šta hoće, zdravorazumski je zapitati zašto je uopšte konkurisao za nagradu ako mu smeta Milica Vučković. Mogao je odmah to da kaže svom izdavaču Laguni, i stvar bi bila rešena. Ali dobro: svako ima prava da se u svakom trenutku predomisli i odustane pa što ne bi i Tabašević.
Legitiman je i negativni marketing, o čemu je takođe zdravorazumski promisliti, pogotovo kad mediji danima pišu samo o „Noćnim rečima“, a druge romane iz užeg izbora ni ne pominju.
S obzirom da su knjige Vladimira Tabaševića same sebi više nego dovoljna reklama te da im negativna nije potrebna, deluje da je ova izazvana nenamerno poput one Aleksandra Vučića kad je, kritikujući Hrvatsko primorje, izazvao najezdu Srba na isto. Jer, moć poruke „Don’t click here“ je nesaglediva.
Naravno da negativna reklama nije nešto što ne priliči piscu i knjizi, ali jeste neprilično iznošenje detalja iz privatnog života.
Naime, objašnjavajući zašto je onomad, kao član žirija jedne druge nagrade, glasao za roman Milice Vučković „Smrtni ishod atletskih povreda“, Tabašević je javnosti otkrio da je to učinio zato što je hteo da bude džentlmen prema bivšoj devojci.
Da mu nije bivša devojka, objasnio je, nikad ne bi glasao za njen roman zato što roman nije dobar. Ali se prepoznao u njemu, pa je glasao kako se ne bi pomislilo da je protiv zato što se prepoznao. Nije hteo da joj baš on, koji se prepoznao, iz džepa izvuče 12.000 evra kolika je nominalna vrednost nagrade. Dodao je da je njihova veza trajala godinu i po dana, da je on za to vreme Milicu Vučković podučavao pisanju i da je prepravljao njene priče kojima je osvajala regionalne konkurse. ( „Smrtni ishod atletskih povreda“ je roman o nasilju u vezi. Pre svega o emocionalnom nasilju.)
Reklo bi se: baš onako pravi „džentlmenski“ potez, nema šta! Ali i potez koji nikom ne koristi, a najmanje njegovom autoru.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U projektu “Arheologija sećanja” fotografišem kuće u jednom kraju Beograda, potom ih monohromatski obrađujem, zatim štampam na glinenim pločicama i kasnije preko toga intervenišem crtežom. Proces izgradnje jednog sveta traje dugo, a mi smo skloni da ga u trenutku srušimo i zamenimo. Ja mislim da ima nešto u tome, u tim kućama... Opstati stotine godina, kao tajna. U tom urbanističkom vrtlogu susreću se razni paradoksi gradnje, kao i nemar u ophođenju prema prirodi koja je ranije tu bila dominantna
Za razliku od svoje supruge, nije potpisao glasovitu Havel-Patočkinu “Povelju 77”, zamjerajući joj da nije dovoljno oštra prema komunističkom režimu, što ga je izoliralo od disidentskih kružoka. Istovremeno se i on sve više udaljavao od kolega po peru, smatrajući kako nema smisla gubiti vrijeme na “jalove” političke akcije, već svoje nezadovoljstvo treba jasno kritički artikulirati u knjigama i drugim publicističkim tekstovima, jer im je doseg i veći i širi
Pisac i kustos svetskog glasa Nikola Burio (1965, Francuska) gostovao je u Beogradu povodom saradnje na katalogu srpskog paviljona na nedavno završenom Venecijanskom bijenalu arhitekture. Srpski paviljon u Veneciji je, pod nazivom Rasplitanje: Novi prostori, predstavio kolosalnu višeslojnu ispletenu površinu koja gotovo levitira u prostoru paviljona i koja se tokom trajanja Bijenala, parajući se, vraća u klupka pređe, kao odraz promišljanja odnosa rada ruke i postupka strukturisanja forme. Polazna tačka grupe autora – D. Ereš, J. Mitrović, I. Pantić, S. Krstć, I. Najdanović, P. Laušević – bila je Beogradska šaka (1963, B. Čolak-Antić), prva robotska bionička šaka na svetu koja je projektovana sa protetičkom namenom
Donald Tramp konačno je do pucanja zavrnuo ruku Aleksandru Vučiću, pa naprednjački režim pred rusofilskim biračkim telom pravi sebi alibi da izbaci Ruse iz NIS-a – ako ne može milom, onda silom
Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!