
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Na velikoj pozornici dočekao nas je originalni mix spontanosti rok-koncerta i uzdržanosti konceptualističkog performansa
Nije nemoguće, čak i tajkuni koje je AV promotivno i porodično ‘apsio uspeli su da se oporave toliko da delom našeg novca – dobijenog za odštetu, iz državnog budžeta – obnove velelepni multinamenski objekat poznat kao ‘Sava centar’ (SC). Bljesnuo bi on (SC, ne AV) i da su samo oprali onolika stakla, a još što su ga unutra raskrčili i takoreći vratili u prvobitnoi stanje…miriše na novo i odlična je prilika da baš tu svoj prvi veliki solistički koncert održi dugo čekana Konstrakta. Tako je ovaj večernji provod imao i draž vernisaža u predvorju, sa namenskim suvenirima ženske vertikale (T-majice ‘Iza mene stoji moja mama, iza nje njena mama’), da bi u dvorani dobili predstavu s muzikom i plesom…i pasažima veštačke inteligencije (VI, što je praktičnije nego da potremo AI kao skraćenicu za Amnesty International).
Čuvena Plava dvorana – sada s 4050 sedišta – u kojoj nas je Konstrakta promovisala u dvorjane, popunjavala se sporo i ostala pomalo ‘krezuba’, naročito na skupljim mestima (ulaznice od 1800d. naviše), ali sve je to zvezda večeri uspešno počistila pod triptih. Uz primetan udeo dece, naročito devojčica, publika je ionako bila post-evrovizijski napaljena – to, sa stanovišta onih koji su od kraja ‘90ih znali beogradsku grupu-rasadnik Mistakemistake (gde je pevala i Ana dev. Ignjatović), pratili raznolike pojavne oblike te uporne šačice kreativaca, a od 2007. mnogoljudne, svestrane i po uticajima/formatima/medijima razbacane Zemlje gruva! koju Konstrakta nije zaboravila – naprotiv, na vrhuncu solo-karijere (započete 2019, Žvake) pametno je povukla/podigla matični bend sa sobom, i izbegla poslovične zamke u kojima su na Balkanu zaglavile mnoge ‘osamostaljene’ pevačice. Naravno, time u njenom repertoaru uporišta ostaju numere kao Nisam znala da sam ovo htela.
Ne znajući za pokušaje na Beoviziji 2008/09, mnogi su Konstraktu otkrili proleća 2022. s Eurosong-uzletom In Corpore Sano (Umetnica mora biti zdrava), i pitaju se šta to bistrooku, u najboljim 40im g-đu Anu Đurić – koja se ostvarila kao supruga i majka, i povrh toga ne mora svaki dan na šljaku – tera dalje, ne samo da batali imidž šiške/punđa nego da vijori kosu na vetru, da se promotivno izrazim. I posle zaraznog, pljeskavog hita In Corpore… te sledstvenog spotifajtanja nije požurila da kešira neočekivanu slavu, probrano je nastupala po modernim letnjim festivalima, davala nam novi materijal na kašičicu (‘23. opet triptih Evo, obećavam i ‘24. – delimični odgovori na malopređašnje pitanje? – Novo, bolje pa Zabava), i tek dve ipo godine kasnije priredila pravi, veliki koncert u svom gradu.
Već i vrapci znaju da je veštačka inteligencija dobrodošla protivteža prirodnoj gluposti (koja još uvek vlada Balkanom), pa je Konstrakta dodatno zaintrigirala javnost najavama da je koncertni program pravila u saradnji s VI; utoliko zanimljivije za sve koji misle da će uhvatiti baš taj trenutak kad VI uđe u njihove živote, ne prepoznajući proces koji ih je već obuzeo. Na velikoj pozornici dočekao ih je originalni mix spontanosti rok-koncerta i uzdržanosti konceptualističkog performansa: vokalna grupica isprva je repovanjem objašnjavala kao hor u antičkoj predstavi, Dance Factory uskakali su prigodnim koreografijama, 8-člani sastav (2 x klavijaturista, bubnjar, gitarista, basistkinja Maša Marković, 3 prateće pevačice) prostrt je kao zvučni zid, po potrebi dodavani su 3-člana duvačka sekcija i 2 dečija hora…a Konstrakta je lebdela između i sva čudesa spajala uglavnom skladno, kao vešta kuvarica egzotično jelo (za koje možda i ne postoji recept).
Ulogu komentatora/naratora – pa i diktiranje programa – ubrzo su preuzele maštovite pozadinske projekcije, kompjuterske grafike i elektro-glas, avatarenje, titlovi na razmeđi nemog filma i karaoka. G-đa Konstrakta dobro se snalazila u dijalogu s unapred snimljenim materijalom, duhovito žonglirajući svoj platežni odnos s posetiocima pa i sopstveni mladež/zaštitni znak takoreći. Pretenciozno bi se moglo raspredati o post-modernizmu (ona pomodna fora, pre VI), npr. kroz Brehtov V/fau-efekat ili dnevnik koncerta-o-koncertu no daleko je važnije da je ovaj duboki prodor savremene umetnosti na inače estradnu scenu veoma zabavan, ponekom i poučan. U ovakvim prilikama ne koristim olako asocijacije na umetnost i obrazovanje: Konstrakta je ponudila puno, pa izvol’te – od Ciceronovog Lorem Ipsum do Nobilis mulier, guglajte bar, od 3D-sagledavanja (uspomena iz profesije, arhitektica), preko stihova Alekse Šantića (iz RTS-obrazovnog Lektizera) do gostovanja našeg a međunarodno afirmisanog pijanističkog tandema LP s kojim je izvela Mekano (stvarno 2 koncertna klavira), itd.
‘Koncept’ je odolevao prvih sat vremena, onda je prevagnulo plesno-veselo-šareno ali ništa nije izgubljeno, štaviše – kao što uspeva da u konstrAktivnim pesmama udahne život proračunatim stihovima i uglastim deonicama, Ana Đurić bi uz fank/moderni soul mogla i češće da pusti glas, da zaista propeva, makar za to iskoristila tuđ materijal; verovatno bi nas omađijala kao zmija Ka. Dok se ona iz leptiraste monohromatske toalete preobražavala u završnu, Zemlja gruva! je najzad u velikoj produkciji mogla da gruva kako voli, pod veteranskim vođstvom gitariste/pevača (MC) Milovana-Miće Boškovića. I dok Konstrakta recimo bez šavova posvaja i kič-stihove tj. čini ih svojim, posle Meni treba kao da se pokazao krajnji domet originalnosti njenog matičnog benda, kad su se dočepali D. Dvornika.
Neobično je za ovakav događaj reći ‘bili svi hitovi zvezde večeri’, ali da – Neam Šabana…pardon, šamana umesto E. Jahović skrenuo je pažnju na ljubičanstvenu Z. Brunclik, zlokobno se vratile Žvake (k’o ljudi pucaju), preko 2-satnog trajanja prebacila je Umetnica… u prvobitnom podešavanju, pa bis i Zabava sve-po-redu. Nadam se da će ovako imati prilike da nastupa i u još nekim elitnim dvoranama na ovim prostorima, vredi pratiti. Umesto da budete ‘na VI’ sa inteligencijom.
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve