
Država i umetnici
Zašto su članovi komisije za nacionalnu penziju anonimni
Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi
Ono što se crveni pored ove beleške jeste bunker, ali ne „južni“ – što će reći da nema nikakve veze ni sa Enverom Hodžom ni sa onim fudbalskim Grcite – nego „severni“, što je i posve logično za tiskovinu koja se proizvodi čak tamo gore u Velikoj Kikindi. A zašto bunker? Zato što se ovde radi o jednoj plemenito defanzivnoj akciji, kako nas odmah i upućuje najbolji podnaslov jednog časopisa ne celom svetu: „časopis za odbranu & poslednje dane književnosti i kulture“.
E, na tom braniku SB postojano dežura kojih pola decenije, bivajući od početka jednim od najboljih i svakako najapartnijih časopisa u Srbiji i na post-Yu vetrometini. Ova mrtva straža, bogami, nije laka ni finansijski a ni „inače“, pa SB ne uspeva da se pojavi češće no dvaput godišnje, ali hajde sad… Nakon što nas je u prethodnom (li beše?) broju urednički dvojac Tešin-Gvero obradovao tematom o književnosti i vinil-pločama (imadosmo zadovoljstvo doprineti), novom poljskom prozom i nizom drugih odličnih sadržaja, novi SB pokušava da održi samonametnuti visok standard pre svega uvodnim blokom „Politika i književnost“; ovo će nekome u startu zazvučati intrigantno, a nekom drugom prežvakano i dosadno, no očekivanja će biti izneverena i jednom i drugom utoliko što ovde nema one vrste nagvaždanja na koje smo navikli. Autori su ionako bili blaženo „nedisciplinovani“, pa se u tematu našlo – formalno i sadržinski – svega i svačega. Vredi posebno obratiti pažnju na razigrani „igrokez“ Mirka Demića „Književno WeCe“, esejčić Ljubice Pupezin i sjajan polit-putopisni zapis Zorice Radaković. Naravno, u Bunkeru ima i drugih lipih stvari – od nove poezije Radmile Lazić odn. proze Igora Marojevića, uobičajeno psihodeličnih „predloga za čitanje“, pa sve do teksta o važnom cetinjskom časopisu Ars i intervjua Ane Ristović-Čar sa Miljenkom Jergovićem. Malo li je za 150 dinara?

Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi

Film „Saučesnici“ čiji je producent Lazar Ristovski, razgolićuje koruptivni sistem u kome živimo. Da li je Ristovski odlučio da „pumpa“?

Novom Uredbom o koeficijentima koju potpisuju premijer Macut i ministar Selaković, gotovo da su izjednačene plate umetnika i radnika u tehničkim službama

Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa

Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Novi Trampov poredak (I)
Najpoželjnija nekretnina za američkog predsednika Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve