
Intervju: Miloš Lolić i Borisav Matić
Neposlušni umetnički tim Bitefa
Bićemo upamćeni kao fantomska umetnička direkcija koja je sprečila da naš najznačajniji festival bude podoban za one koji su nekompetentni
Dovoljno je reći Petričić – ostalo se podrazumeva. Da su oni koji ovako misle u pravu, dokazuje izložba "Autobiografika" u Muzeju primenjene umetnosti

„Autobiografika“ je retrospektivna izložba Dušana Petričića, koju čini nekoliko hiljada radova karikatura, ilustracija i ostalih vidova crteža koji su prethodnih 40 godina činili bitan sadržaj Petričićevog života. Autor izložbe i njen kustos je Slobodan Jovanović, a eksponate je izabrao i postavio, kao što ukazuje kovanica naslova – sam Petričić. Izložba traje od 2. do 26. oktobra.
Priča „Autobiografike“ počinje ilustracijama u „Književnim novinama“ i diplomskim radom „Karafindl“ na grafičkom odseku Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Bogdana Kršića, nastavlja se karikaturom i ilustracijom u „Večernjim novostima“, „Poletarcu“,“Ninu“, „Ekonomskoj politici“, a završava u „The New York Timesu – Book Review“, „Wall Street Journalu“, „The Toronto Staru“. Ovaj njen drugi deo dešava se u Kanadi, nakon 1991. godine.

Na tom Petričićevom vremenskom i geografskom putu važni su sledeći detalji: studentski radovi (3D objekat „Azbuka“) bili su prvi pokazatelj Petričićeve sposobnosti da minimalnim grafičkim sredstvima svede glomazni predložak; karakteristični, „petričićevski“ junak karikature („Crtež koji je odredio moj budući stil u karikaturi“): čovek s velikim oblim duguljastim nosem, malih crnih očiju, vratom spojenim s trupom, velikim brkovima i izduženom donjom vilicom; prijateljstvo s Dušanom Radovićem rezultiralo je jednim od najznačajnijih kreativnih tandema u srpskoj umetnosti odnosno, knjigama (Sedi da razgovaramo) u kojima su tekst i karikatura spojeni u nešto i novo i više; ilustrovanje knjiga (Nevidljiva ptica, Koš, Guliver među Liliputancima) promenilo je izgled narednih izdanja za decu; animirane knjižice (Bitka za Beograd) s društveno-edukativnim dejstvom; zbog scenografije televizijskih emisija (Daj mi krila jedan krug) TV program osamdesetih je postao šareniji i gledaniji; nova sredina (Kanada) promenila je crtež (složeniji je, a likovi imaju špicaste ili kukaste noseve i različite fizionomije) i temu interesovanja (politička karikatura), a ilustrovanje knjiga za decu – nije: i dalje je onako kako to samo Petričić ume i kako se sviđa svima po svetu.

„Autobiografika“ je bila povod mnogim napisima o Dušanu Petričiću, i mnogim ocenama i procenama njegovog rada. Uglavnom je isticano da je on srpsko-kanadski karikaturista, ilustrator, dizajner, animator i portretista, da pleni specifičnim, samo njemu svojstvenim smislom za duhovito tumačenje tema kojima se bavi, da je jedan od najkompleksnijih umetnika današnjice… Ima se, međutim, utisak da reči prate eksponate „Autobiografike“ nekako nemušto, da nemaju domet izloženih radova. I da je bez njih rečitije.

Bićemo upamćeni kao fantomska umetnička direkcija koja je sprečila da naš najznačajniji festival bude podoban za one koji su nekompetentni


Tačno pet decenija nakon što je objavljena, može se sa istorijskom utemeljenošću reći da je “Boemska rapsodija” jedna od najpoznatijih pop pesama svih vremena

Rut Ozeki, Knjiga forme i praznine, prevod s engleskog Aleksandar Milajić, Booka, Beograd 2024.
Miloš Lolić i Borisav Matić, kustos i član Umetničke direkcije 59. Bitefa, u prvom intervjuu o razlozima i problemima zašto se tri nedelje pre najavljenog početka još uvek ne zna da li će ovaj festival biti održan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve