Dovoljno je reći Petričić – ostalo se podrazumeva. Da su oni koji ovako misle u pravu, dokazuje izložba "Autobiografika" u Muzeju primenjene umetnosti
Crtež koji je odredio moj budući stil u karikaturi i ilustraciji za decu, 1968.
„Autobiografika“ je retrospektivna izložba Dušana Petričića, koju čini nekoliko hiljada radova karikatura, ilustracija i ostalih vidova crteža koji su prethodnih 40 godina činili bitan sadržaj Petričićevog života. Autor izložbe i njen kustos je Slobodan Jovanović, a eksponate je izabrao i postavio, kao što ukazuje kovanica naslova – sam Petričić. Izložba traje od 2. do 26. oktobra.
Priča „Autobiografike“ počinje ilustracijama u „Književnim novinama“ i diplomskim radom „Karafindl“ na grafičkom odseku Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Bogdana Kršića, nastavlja se karikaturom i ilustracijom u „Večernjim novostima“, „Poletarcu“,“Ninu“, „Ekonomskoj politici“, a završava u „The New York Timesu – Book Review“, „Wall Street Journalu“, „The Toronto Staru“. Ovaj njen drugi deo dešava se u Kanadi, nakon 1991. godine.
Ilustracija za naslovnu stranu nedeljnika NIN, 1993.
Na tom Petričićevom vremenskom i geografskom putu važni su sledeći detalji: studentski radovi (3D objekat „Azbuka“) bili su prvi pokazatelj Petričićeve sposobnosti da minimalnim grafičkim sredstvima svede glomazni predložak; karakteristični, „petričićevski“ junak karikature („Crtež koji je odredio moj budući stil u karikaturi“): čovek s velikim oblim duguljastim nosem, malih crnih očiju, vratom spojenim s trupom, velikim brkovima i izduženom donjom vilicom; prijateljstvo s Dušanom Radovićem rezultiralo je jednim od najznačajnijih kreativnih tandema u srpskoj umetnosti odnosno, knjigama (Sedidarazgovaramo) u kojima su tekst i karikatura spojeni u nešto i novo i više; ilustrovanje knjiga (Nevidljivaptica, Koš, GulivermeđuLiliputancima) promenilo je izgled narednih izdanja za decu; animirane knjižice (BitkazaBeograd) s društveno-edukativnim dejstvom; zbog scenografije televizijskih emisija (Dajmikrilajedankrug) TV program osamdesetih je postao šareniji i gledaniji; nova sredina (Kanada) promenila je crtež (složeniji je, a likovi imaju špicaste ili kukaste noseve i različite fizionomije) i temu interesovanja (politička karikatura), a ilustrovanje knjiga za decu – nije: i dalje je onako kako to samo Petričić ume i kako se sviđa svima po svetu.
Ilustracija Torontians, rubrika Dušan’s World, „The Toronto Star“, 2007.
„Autobiografika“ je bila povod mnogim napisima o Dušanu Petričiću, i mnogim ocenama i procenama njegovog rada. Uglavnom je isticano da je on srpsko-kanadski karikaturista, ilustrator, dizajner, animator i portretista, da pleni specifičnim, samo njemu svojstvenim smislom za duhovito tumačenje tema kojima se bavi, da je jedan od najkompleksnijih umetnika današnjice… Ima se, međutim, utisak da reči prate eksponate „Autobiografike“ nekako nemušto, da nemaju domet izloženih radova. I da je bez njih rečitije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Na 2. Nacionalnom festivalu filma i televizije nema filmova i serija u festivalskom delu programa, ima ih samo u uvodnom. Među njima su serije Gage Antonijevića, i filmovi Željka Mitrovića i Telekoma
Preminuo je Slobodan Šnajder, bezvremeni evropski, jugoslovenski i hrvatski pisac, veliki znalac našeg sveta i svih njegovih ideala, snova i iluzija. I u Srbiji i u Hrvatskoj uskoro će biti objavljen njegov roman “Mara Leib”
Grand prix festivala dobio je Radoš Bajić, a Branislav Lečić nagradu za životno delo. Najviše nagrada je dodeljeno „Božićnoj avanturi“, filmu Marka Jovičića u produkciji Željka Mitrovića
Sme se reći da će ovog oktobra Fest ipak biti održan: odabrano je više od 100 filmova iz 54 zemlje, a otvara ga premijera “Zlatni rez 42 (Djeca Kozare)” Lordana Zafranovića u Sava centru
Otvoren je Niški filmski festival, sa glumačkim zvezdama domaćeg filma, publikom koja je kupila karte, uz radost Tanje Bošković, i uzvik „Od vode do slobode“
Dobar deo režima rehabilitira Mladića zbog rehabilitacije vlastitog ratnog i političkog puta. Pogani mit o junačkom generalu potreban im je kako bi predstavili čitav srpski narod kao njegove i svoje saučesnike
Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim
Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.