img
Beograd, 14°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Koncert

Audio predsednici

16. maj 2018, 15:53 Dragan Ambrozić
foto: Bojana Janjić
Copied

Yo La Tengo u Domu omladine Beograda i pesme obogaćene ambijentalnim prizvukom što prizivaju poznate ritmove gradskog življenja

Yo La Tengo su neobičan fenomen – jedan od retkih aktivnih sastava iz alternativne rok generacije ponikle osamdesetih koji i dalje, posle 34 godine postojanja, nastavlja da se razvija, ponekad u neočekivanom pravcu, ali uvek veran svom samozatajnom svetu. A da se on se sastoji iz ponovo pročitanih najsvetlijih stranica rok muzike šezdesetih godina, mogli su da se uvere mnogobrojni koji su se zatekli u sali Amerikana DOB-a, gde su YLT debitovali pred našom publikom (u organizaciji „Rock svirke“).

Postmoderno čitanje najstrasnijih godina rokenrola čini iskustvo YLT koncerta uvek savremenim – svi smo mi pomalo fanovi, baš kao i oni. Tako od njih uživo dobijamo kolaž koji odgovara ovom rasparčanom vremenu: prvi set na koncertu sačinjen je od nežnih i delikatnih momenata, dragocenih melodija koje se ponekad kreću ivicom čujnosti, a onda se, posle pauze, na to nadovezuje drugi set, u kome bučna gitarska ekspresija tipa Sonik jut donosi nove slojeve emotivnog uznosa, iz koga nikako ne nestaju preslatke melodije. Sve to kulja, razmrdava iznutra, pokreće i lansira na viši nivo uzbunjenosti, dok se na sceni muvaju tri osobe što stalno menjaju instrumente i mikrofone – na kraju svi sve pevaju ili sviraju, često sa dirljivom posvećenošću harmonizujući muške i ženske vokale, kako se to nekada radilo, terajući celu salu da momentalno zaćuti kao u nekakvoj rokenrol crkvi.

Utisak iskrenog obožavanja muzike pri tom je pojačan ofarbanim gramofonskim pločama, koje kao scenografija vise sa plafona iznad bine. Muzičko uporište na kojima počiva ovaj tročasovni svet, YLT su mapirali kroz tri ushićujuće obrade koje su odsvirali na bis: garažni Sids (Can’t Seem to Make You Mine) i hipi Ket Stivens (Here Comes My Baby) iz zlatnih šezdesetih, te čedni The Scene Is Now iz lažno-sjajnih osamdesetih (Yellow Sarong – poslednje dve sa čuvene programske kolekcije obrada „Fakebook“ iz 1989). Ali mnogo dublji nivo otkriva se u strukturi njihovih pesama, a to su svakako slojevi Velvet andergraund nasleđa, koji su duhom nedvosmisleno stalno prisutni. Štaviše, sama ideja kombinovanja nežno-slatkih pesama sa ljubavnim uvidom, i krljajuće bučnih, repetitivnih komada, stoji upisana u svaki ozbiljan rokerski DNK još od prvog albuma Velveta – YLT su od toga napravili autentičan kreativni princip, samosvojnu estetiku koja ih je učinila relevantnim rokerskim naratorima o svakovrsnim ličnim iskustvima sa ovim svetom, evo već nekoliko generacija.

Publika je sa poštovanjem rezervisanim za velikane što traju sa razlogom, bogobojažljivo saslušala tihi set, u kome smo prvi put uživo mogli da se uverimo kako kod YLT savršeno funkcioniše skorašnje prihvatanje elektronskih ukrasa kao dela opšteg omađijavanja. I zaista, njihove pesme koje nas uvek vode u svet začaranosti svakodnevnim, dobijaju još jednu prostornu dimenziju kad se obogate ambijentalnim prizvukom i ritmovima proizvedenim na raznim uređajima što prizivaju poznate ritmove gradskog življenja (novi album There’s A Riot Goin On u tom je znaku). Ipak, prvi urlici oduševljenja rezervisani su za Barnaby, Hardly Working, sa albuma President Yo La Tengo, mini klasika originalno izdatog 1989. – činjenica da je instantno prepoznatljiv ovdašnjem auditorijumu, i te kako puno govori o tome koliko je alternativna muzička kultura zaživela u našim krajevima i smatra se i dalje značajnim vrednosnim orijentirom. Neko možda misli da to sve skupa nije mnogo, ali ponekad je dovoljno istrajno biti tu.

YLT su ozbiljan umetnički rok bend, sastav koji je živa hronologija andergraund tokova unazad par decenija i promena razmišljanja u njegovom okrilju. Nekolicina YLT albuma svakako se može smatrati izuzetnim postignućima – što se, pre svega, odnosi na trilogiju za izdavačku kuću Matador izdatu u grunge i post-grunge vremena: Painful (1993), Electr-O-Pura (1995) i I Can Hear the Heart Beating as One (1997). Ovde je ustoličen njihov zvuk – misteriozan, rokerski agresivan na moderan način, i na prepad melodično nežan – te definisan identitet benda kao individualističke trojke zagledane same u sebe. Notorno poznati po tome što skoro ne daju nikakva objašnjenja o onome što rade, nastavili su da se razvijaju kao muzičari, pružajući sa svakim albumom neku vrstu komentara duha vremena – svoju ključnu „tihu“ ploču And Then Nothing Turned Itself Inside-Out snimili su 2000. u osvit dolaska na vlast mlađeg Buša, dok su na I Am Not Afraid of You and I Will Beat Your Ass iz 2006, ponudili baroknu sofisticiranost kroz razigrane aranžmane obogaćene gudačima, u vreme vrhunca ovog predsednika. Oba su ocrtavala potrebu za utehom u novoj realnosti opšte nelagodnosti i nesigurnosti na Zapadu, kad ona još uvek nije bila jasno izrečena. Ali YLT su i inače uvek imali skrivene poruke emotivne prirode i zbog toga njihova muzika nikad nije ostarela.

Sve to moglo se čuti na ovom koncertu, na kome su YLT pričali svoje priče gitarama i rečima jednako uverljivo, još jednom prevazilazeći sve granice onoga što se u popularnoj muzici može dosegnuti kad je u pitanju umetnička suptilnost, a da se pritom ostane ono što jeste – rokenrol bend iz komšijskog podruma ili sa obližnje igranke, sasvim svejedno. Za 30 godina, YLT ništa nisu izgubili na svojoj sposobnosti da zgrabe srce i kažu mu stvari koje niko drugi ne govori.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Kultura

17.novembar 2026. S. Ć.

Niš ne voli da menja direktore ustanova kulture

Direktorki biblioteke „Stevan Sremac“ istekao mandat pre sedam godina, a na čelu ostalih ustanova kulture u Nišu su ili v.d. ili direktori isteklih mandata

Kultura

16.novembar 2026. Sonja Ćirić

Prilog spisku razloga za ostavku Jasmine Ninkov

Premeštanje zaposlenih bez razloga, i otkup knjige Čedomira Antića zbog interesne podrške, novi su razlozi koje navodi Slobodni sindikat Narodne biblioteke Srbije za ostavku upravnice Jasmine Ninkov

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure