

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija




Za Ministarstvo kulture upitan je uticaj monografija o Aniti Mančić i Egonu Savinu na "kvalitet kulturnog života", pa je odbilo da pomogne Udruženju dramskih umetnika Srbije da ih objavi. Šteta što nismo dovoljno naivni i neiskusni pa da poverujemo u to
Udruženje dramskih umetnika konkurisalo je kod Ministarstva kulture za novčana sredstva pomoću kojih su hteli da objave dve monografije koje su sastvani deo nagrada koje dodeljuju, ali ih je Ministarstvo odbilo. Rekli su da je „upitna usklađenost projekta sa opštim interesom u kulturi i ciljevima i prioritetima konkursa“, kao i da je „upitan stepen uticaja projekta na kvalitet kulturnog života zajednice“.
Udruženje dramskih umetnika (UDUS) je konkurisalo za novac za monografije o Aniti Mančić i Egonu Savinu.


Anita Mančić je dobila „Dobričin prsten“, nagradu koju UDUS dodeljuje već skoro pola veka za životno delo. Nagrada ima status najvećeg dostignuća u glumačkoj delatnosti i jedno je od najvažnijih odličja u kulturi ove zemlje. Nagrada podrazumeva zlatnu kopiju Dobričinog prstena, unikatnu diplomu na pergamentu i monografiju. UDUS-u je trebala pomoć države za monografiju.
Egon Savin je dobitnik nagrade „Dejan Mijač“ koju za rediteljski opus, za životno delo, dodeljuju UDUS i Sterijino pozorje.
Pa ipak, aktuelnom Ministarstvu kulture ništa od toga nije bilo dovoljno inspirativno da sa UDUS-om i Sterijinim pozorjem učestvuje u realizaciji monografija koje će svedočiti o najboljim umetnicima ovdašnje kulture.
Kad ne aplaudiraš Vučiću
Glumica Anita Mančić i reditelj Egon Savin su vrh naše pozorišne scene. UDUS okuplja oko 1500 dramskih umetnika, a Sterijino pozorje je zna se šta je: tradicija, festival-autoritet, samo učestvovanje na Pozorju je već dovoljna nagrada.
Šta bi Ministarstvu kulture tu moglo da bude „nepovoljno“? Možda im „Dobričin prsten“ i „Dejan Mijač“ nisu dovoljno važne nagrade?
Pitanja su suvišna, zato što svi znamo šta je po sredi, a i naivnost nije u modi.
I zato nije bez osnova pretpostaviti da bi komisija koja je odlučivala o kandidatima konkursa drugačije odlučila da monografije UDUS-a nisu bile o Aniti Mančić i Egonu Savinu, nego o nekoj glumici i nekom reditelju koji zadivljeno gledaju u vrh ove države. Za razliku od pomenuto dvoje. Koji zaslužuju „Dobričin prsten“ i „Dejana Mijača“, ali ne i da ih vlast nagradi.
Takođe nije bez osnova pretpostaviti i da bi komisija odlučila drugačije da UDUS jasno i glasno, javno i o svakoj prilici, ističe da je udruženje čiji su članovi različitih političkih uverenja i opredeljenja, te da im zato napamet ne pada da se stavljaju na neku stranu.
Ministarstvo kulture odlično zna da je monografija jedan od najvećih čuvara glumačke i rediteljske bravuroznosti, da je dokaz i svedok njihove veličine.
Međutim, pošto je Ministarstvo sebi dalo za pravo da po samo svom ukusu i svetonazoru bira ko će biti zapamćen a ko neće, izabralo je da ovaj narod ne treba da zna o ulogama Anite Mančić i predstavama Egona Savina. Da o njihovim dometima ne treba da ostane trag. Šta im vredi što su među najvećima u istoriji ovdašnje kulture, kad nisu uz vlast. Jer ona samo takve priznaje.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve