img
Loader
Beograd, 1°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Veseli klijenti »evropske truleži«

20. januar 2016, 12:47 Teofil Pančić
Copied

Šta uopšte znači "evropejstvo" jedne manipulativne, autoritarne i sve više uzurpatorske vlasti

Pre nego što bude jasno o čemu se govori u ovoj kolumni, da razjasnimo o čemu se u njoj govoriti neće: o tzv. vanrednim izborima. O njima sam „sve“ rekao još letos na ovom istom mestu, kada se o njima prvi put ozbiljnije zašuškalo: ta na svaki način nelegitimna i nedostojna šarada brutalno je izrugivanje s institucijama i sa samom parlamentarnom demokratijom; poletno učestvovati u njoj, makar i „protiv“ Vučića, znači poklanjati nezaslužen legitimitet Uzurpatoru i njegovim hirovima, koji već debelo prelaze crtu otvoreno sociopatskog. I, da li je to moje zakeranje išta pomoglo, ikoga pomerilo k razmišljanju? Nije, kao što sam i napisao da neće. Eno gde se opoziciona telad, i „patriotska“ i „jevropejska“, veselo mreškaju i gužvaju pred ulaskom u klanicu; ove prve još nekako i da razumem jer nemaju šta da izgube, ali ovi drugi potpuna su misterija. Voleo bih da se prevarim (i učiniću sve u okv. sv. mogućnosti da se prevarim!), ali koliko u aprilu ili maju naši vrli demokratski opozicionari svih boja i dezena neće znati šta ih je snašlo nakon naivnog učestvovanja u pijanim političkim orgijama bez standarda i pravila, a napolju neće biti nikoga da sasluša njihove žalopojke: „Imali ste izbore, izgubili ste, priznali ste ih, šta sad hoćete?“ Tzv. realpolitičare iz EU i okoline „nijanse“ naših sve mizernijih ionako ne zanimaju; uzgred rečeno, biće da je baš u tome ne baš neznatan deo objašnjenja zašto EU izgleda sve jadnije.

E, sad možemo na temu. Što zbog urođene „šizofrenosti“ sopstvenog političkog identiteta (okoreli radikali koji su „preumili“, ili bar poverovali u to), što u pragmatičnoj (ili „makijavelističkoj“, ako hoćete) nameri da pokriju što veći deo političkog spektra, tzv. naprednjaci od početka, a naročito otkad su na vlasti, indukuju svetonazornu i „geopolitičku“ rascepljenost sopstvene unutrašnje strukture na „evropejce“, čak bar implicitne „evroatlantiste“ na jednoj strani, te na „patriote“, u principu žestoke „rusofile“ na drugoj (bajdvej, Panović je Zoran odlično primetio da se „srpski nacionalizam potpuno rusifikovao“, do te mere, dodajem ja, da je zapravo i prestao da bude srpski u bilo kojem relevantnom smislu, postavši naprosto banalni instrument autokolonizacije). Ta podela je, da se razumemo, vrlo nesrazmerna, skoro groteskna: na prvoj strani nalazi se samo poneko iz stranačkog vrha, na drugoj veći deo rukovodstva i otprilike celokupno članstvo, naročito ono „prvoboračko“. A bogme i najveći deo onog glasačkog tela kojem nije mrsko da zaokruži Vučićevo ime. A sam Gospodar, gde je on u svemu tome? Eh, nominalno – znate gde je; u banalnoj i prljavuckavoj političkoj stvarnosti, međutim, najčešće je tamo gde mu najviše odgovara, a celokupni njegov politički habitus, tehnologija i metodologija prirodno ga odvlače ka prizemnom manipulantstvu kombinovanom sa otvorenim autoritarizmom, dakle, ka glavnim obeležjima vladavine u evroskeptičnim ili otvoreno antievropskim vladama poput Orbanove ili ove nove u Poljskoj; putinovska duga senka je, dakako, odmah iza ćoška. Erdogan je tek blok dalje.

Šta sve ovo znači i šta implicira? Mnogo toga, ali prostor je vrlo sveden, zato idem na glavno za ovu priliku. Šta uopšte znači „evropejstvo“ jedne manipulativne, autoritarne, suštinski sve više uzurpatorske vlasti? Njene metode su sve više „neliberalne“, što bi rekao Orban, i tu je umilno cvrkutanje, recimo, jedne Zorane Mihajlović ili Jadranke Joksimović sasvim irelevantno: šta god pričale, ili, šta god o njima pričao onaj neki Đuka, one su sastavni deo mašinerije medijskog, političkog a neretko i fizičkog nasilja nad srpskim društvom, viđenog već bezbroj puta, recimo ovih dana u Beloj Crkvi. U tom smislu, zagovorniku je slobodnog društva i demokratije njihovo „evropejstvo“ sasvim neupotrebljivo i ako ćemo pravo neukusno i cinično, čak i ako je u nekom strogo „geopolitičkom“ smislu iskreno. Na koncu, i ta „Evropa“ kao metafora određenih demokratskih standarda više nije što je bila – da jeste, Budimpešta i Varšava ne bi bili, bar na duži rok, mogući unutar njene strukture, nego bi se ili promenili ili više ne bi bili u tom društvu, jer bi iz njega bili izbačeni kao nedostojni.

Naravno, ništa od ovoga ne menja moj stav: tvrdo i čvrsto za Srbiju u EU i u NATO. Naprosto, boljeg nema ni u najdaljoj naznaci, naprotiv. „Desni“ argumenti protiv toga opaki su i toksični, a „levi“ najblaže rečeno infantilni. Ali, to ne samo da nije jedina relevantna linija podele, nego rastući autoritarizam unutar srpskog društva nalaže da često ne bude ni najvažnija. Šta ja imam i šta ovo društvo ima od glasnog „evropejstva“ nekog salonskog cinika i licenciranog „drugosrbijanca“ koji je – da li iz ubeđenja ili interesa, naposletku baš me briga – stao uz ove cinične, brutalne i farsično nekompetentne štetočine koje su zajahale zemlju? Na drugoj strani, primera radi, ni za tri života se ne bih složio s „geopolitičkim“ pravcem kuda bi – da mu se može – jedan Đorđe Vukadinović odvukao Srbiju, ali to ne znači da ću sebi zabraniti da primetim da njegove analize unutrašnjeg ustrojstva vučićizovane Srbije znaju da budu briljantne. Naprosto, uvek je tako u vremenima jačanja autoritarizma, prekjuče titovskog, juče miloševićevskog, danas ovog: represija jača unutrašnju solidarnost represiranih. Na svakome je, dragi moji, da izabere stranu. U ovom se kontekstu pozivati na nominalno evropejstvo režima kao na izgovor samo je trivijalno loša kombinacija kukavičluka i političko-moralne tuposti.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

01.maj 2026. Filip Švarm

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure