
Komentar
Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Iako predstavnici vlasti koriste svaku priliku da javno podrže slobodan pristup informacijama od javnog značaja, u praksi stvari stoje drugačije. Najpre, ne postoji jedinstvena vladina politika po ovom pitanju već svako ministarstvo, odnosno državna institucija ima svoj odnos prema načinu na koji građanima omogućuju pristup ovim podacima. Tako se dešava da informacije bivaju dozirane, to jest da činovnici odlučuju šta javnost treba da zna, umesto da građani sami biraju šta ih zanima. Naravno, sve ovo što ste do sada pročitali odnosi se na Veliku Britaniju i objavljeno je prošle nedelje u „Gardijanu“, u okviru zapomaganja na račun slobode informacija od javnog značaja u toj zemlji.
Da se ne bi neko u Srbiji bezrazložno veselio kako, eto, i kolevka demokratije ima problem sa javnim informacijama a ‘de neće Srbija, valja napomenuti da je u Britaniji problem u tome što su javne informacije u principu dostupne, ali ako za to platite. Protivnici ovog pristupa kažu da su javne informacije proizvedene novcem poreskih obveznika te da nema svrhe da se dvaput plaćaju i traže da sve bude dostupno na internetu i to odmah. Procenjuje se da bi to donelo znatne uštede društvu (ubrzalo bi privredne tokove i donelo nove strane investicije), a iz te uštede bi se moglo finansirati upravljanje slobodnim informacijama, što inače košta.
Za razliku od V. Britanije, SAD i Kanada javne informacije već godinama stavljaju na internet i oko toga se napravio novi biznis – analiza javnih informacija. Američko novinarstvo danas je nezamislivo bez pristupa bazama podataka koje sadrže najrazličitije javne informacije i istraživačko novinarstvo svodi se često na sposobnost da se u tom moru uoče nepravilnosti koje ukazuju na neku negativnu pojavu (korupciju, utaju ili naprosto činovničke gluposti koje poreznike skupo koštaju). Sistem nije idealan, ali teži tome da se sve stavi na uvid građanima, osim onoga što se proglasi državnom tajnom.
Trag te ideje primetan je i u Članu 51. Predloga novog ustava Srbije gde se kaže da „svako ima pravo na pristup podacima koji su u posedu državnih organa i organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, u skladu sa zakonom“. Ovim je napravljen pomak u odnosu na važeći ustav, ali je velika šteta što pisci Predloga nisu imali hrabrosti ili širine da odu malo dalje i svim državnim institucijama nalože da SVE informacije od javnog značaja objavljuju, OSIM u slučajevima koje predvidi zakon. Internet je idealan medij za objavljivanje budući da su troškovi (kada se sistem jednom formira) mali, a pristup zaista ima svako, baš kako su autori potencijalnog ustava (valjda) zamislili.
Internet i dostupnost informacija od javnog značaja nerazdvojni su u današnjem svetu, a građanima Srbije (ukoliko ovaj Predlog ustava prođe na referendumu), dakle preostaje da se za ta svoja prava izbore kroz pomenute zakone. Postoje najmanje tri opcije: prva i najbolja je da sve bude slobodno i pristupačno na internetu osim onoga što se proglasi državnom tajnom (kao u SAD), druga je da u načelu sve bude slobodno, ali po državnim arhivama (papirima), te da proces pristupanja informacijama traje nedeljama kao u XIX veku (što bi bilo pogubno za svaki pokušaj kontrole rada javnog sektora). Treće rešenje je ono protiv kog se u Britaniji bore, a to je da zakon pristup uredi kao i javni saobraćaj: svako ima pravo da se vozi, ali ako tu vožnju plati.
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota
Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće
Učešće opozicionih poslanika u radu zakonodavne vlasti u suprotnosti je sa uličnom pobunom protiv bezakonja, daje legitimitet autokratiji Aleksandra Vučića i doprinosi prividu normalnosti. Korist je, sa druge strane, ograničena
Već se nedeljama zna da režim neće dozvoliti još jedno „pumpanje“ sa tribina. Zato se nedeljama zna i da na utakmicu između Srbije i Albanije neće moći da uđe niko ko nije detaljno proveren. Kriterijum jeste bezbednost - ali politička
Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije
Kako vlast zamenjuje državne ustanove privatnim firmama Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve