

Komentar
I šta sad?
Lokalni izbori održani u nedelju pokazali su, pre svega, slabost vlasti i snagu onih koji bi da vlast menjaju. Šta im je sada činiti?




Predsednik je rekao da je Srbija demokratsko društvo u kome svako ima pravo da navija za koga želi. To oko demokratskog izbora strane za koju će neko da navija, rekao bi čovek, važi samo u fudbalu i drugim okretnim igrama. Tako je barem bilo do pre neki dan
Navijači i komentatori: Brat Li i sabraća
Najzad sam pronašao jednu zajedničku tačku s Aleksandrom Vučićem. I ja isključujem ton. Samo što ja to najčešće radim kada govori predsednik Srbije, a on je ton isključio zbog komentatora Radio-televizije Srbije koji ga je iznervirao jer je, po Vučićevoj proceni, navijao za fudbalsku reprezentaciju Hrvatske, a ne za nogometaše Rusije.
Zbog službenog puta, srpski predsednik Aleksandar Vučić propustio je prvo poluvreme fudbalske utakmice Hrvatska – Rusija. Drugo je, po sopstvenom priznanju, gledao „bez tona“ zbog, kako kaže, navijačkog izveštavanja javnog servisa. On je navijao za Rusiju.
Motivi oko isključivanja tona su nam isti. Ne mogu da slušam Vučićeve navijačke govore koji sadrže toliko samohvalisanja, kuknjave, ironičnih poskočica, zanimljive geografije, poznavanja prirode i društva i svakog drugog preterivanja (a posebno statističkog) da mu nijedan fudbalski komentator nije ravan. Brže-bolje potražim na daljincu ono dugme na kome piše „mute“, ali slaba vajda od toga – ono što propustim ujutru dočeka me uveče. Takav mi posao.
Posebno grozničavo tražim dugme za isključivanje tona kad vidim da je u sviti i onaj nesretni Drobnjak koji je navodno direktor Puteva Srbije ili tako nešto, jer osećam transfer stida kad Vučić počne javno da ga propituje i, s oproštenjem, da ga podjebava. On mu dođe kao neka omiljena meta.
Smeta mi i intimiziranje, kao kad kineskog ambasadora naziva „brat Li“ i lepo se vidi da je čoveku neprijatno, ali i njemu je – ambasadoru, ne Vučiću – takav posao, pa trpi čovek.
Čita kao navijen: Izdajnici i secikese
Ko bi, uostalom, slušao samopregornog Vučića kad tvrdi da dnevno čita 500 do 600 strana dokumenata o Kosovu (što javnih, što tajnih), a prosta matematika (za potrebe tviteraške zajednice računao je Bojan Pajtić) pokazuje da, ukoliko se jedna strana čita dva minuta, za taj poduhvat treba dnevno 20 sati; ili Vučić u čitanju preskače delove dokumenata, što se neki put očigledno vidi.
Bilo kako bilo, prošle nedelje je u nedostatku unutrašnjeg dijaloga o Kosovu na tapet došla tema: za koga ste navijali: Hrvatsku ili Rusiju? Posle te rasprave jednako smo pametni kao posle dijaloga o Kosovu. Dakle, nimalo.
Sve bi to, kako uvek i bude, bila bura u čaši vode da se u polemiku oko navijanja nije uključio i Aleksandar Vučić. On je izjavio da je navijao za fudbalsku reprezentaciju Rusije u meču protiv reprezentacije Hrvatske odigranom u četvrtfinalu Svetskog prvenstvu u Sočiju.
„I pre utakmice sam rekao da Hrvatska ima bolji tim, ali još hiljadu puta da se ponovi utakmica, ja ću da navijam za Rusiju“, rekao je tom prilikom Vučić.
On je dodao da je Srbija demokratsko društvo u kome svako ima pravo da navija za koga želi. To oko demokratskog izbora strane za koju će neko da navija, rekao bi čovek, važi samo u fudbalu i drugim okretnim igrama, dok čim neko navija za drugu političku opciju ili političko rešenje biva proglašen domaćim izdajnikom ili secikesom.
Ovaj primer s navijanjem tokom utakmice u Sočiju, ali i pre i posle, pokazuje da su kriterijumi o demokratskoj prirodi društva još sniženi jer su pogrdnim imenima nazivani, na društvenim mrežama, ali i u pojedinim medijima, svi koji su u subotu navijali za Hrvatsku. Na udaru se našao i Novak Đoković.
Iz duše: Đoković je – idiot!
Demokratsko pravo da navija za koga želi iskoristio je i najbolji srpski teniser Novak Đoković, pa je uz komentar „Ajmo, vatreni“ podržao hrvatsku reprezentaciju. Zbog tog demokratskog prava, poslanik vladajućeg SNS-a Vladimir Đukanović počastio je Novaka uvredom, u snimku s letovanja u Grčkoj koji je postavio na društvene mreže.
„Izluđuje me ta priča ‘Jao, pa Nole je rekao da navijamo za naše Hrvate’… Baš me briga šta je rekao Đoković, ja baš zato smatram da je idiot. I još jednom ću ponoviti: svako ko navija za Hrvatsku večeras protiv Ruske Federacije je psihopata i ludak i zreo za ludnicu“, poručio je Đukanović.
Zbog podrške Hrvatima, najbolji srpski teniser našao se i na udaru urednika tabloida „Informer“ Dragana J. Vučićevića. „Gde je Novakova logika i čime su nas to Hrvati zadužili? Olujom? Bljeskom? Ili Jasenovcem? Svaki Srbin koji večeras navija za Hrvatsku protiv majke Rusije je budala. I ne zaslužuje ništa više od prezira. Tačka“, poručio je Vučićević.
„Informer“ je, kako to obično biva, prednjačio u osudi javnih ličnosti koje su navijale za hrvatsku reprezentaciju, nazivajući ih budalama, izdajnicima, ološem, psihopatama i sličnim terminima. Posebno je na udaru bio gradonačelnik Knina u vreme hrvatske operacije Oluja Drago Kovačević, koji je na svom Tviter nalogu otvoreno navijao za Hrvatsku. Njemu je to, piše dnevni list „Danas“, oštro zamereno, nazivan je izdajnikom i „brukom za srpski narod“. Međutim, on ništa od toga nije shvatio lično.
„To su gluposti. Kad se umotaju u političku oblandu, budu ružne, preterano ružne. Izjava predsednika Vučića o komentarisanju utakmice i utišavanju tona je takođe loša i nepotrebna“, ističe Kovačević. Na pitanje zašto se jedna utakmica u kojoj čak i ne učestvuje naša reprezentacija tako ostrašćeno komentariše uz vređanje onih koji navijaju za drugi tim, Kovačević kaže da je reč o običnom politikantstvu.
Sportski komentator Milojko Pantić zaslužio je očito i više od prezira – tekstove u kojima su ga tabloidi bliski vlasti izvređali, i to pošto je na hrvatskoj televiziji, uoči meča, izjavio da će građanska Srbija navijati za Hrvatsku, konstatujući da postoji i druga strana, „kleronacionalistička i šovinistička koja sanja da fudbalska Rusija pregazi nogometnu Hrvatsku“.
„Falsifikatori su tu moju izjavu preveli ovako: ‘Milojko vređa Srbe, napao je svoj narod proglašavajući sve koji navijaju za Rusiju klerofašistima.’ Niti sam pominjao fašiste, niti sve Srbe, niti narod, ali izgleda da vladajući kleronacionalisti sebe smatraju narodom“, kaže Milojko Pantić za N1.
Još da utvrdimo koliko u venama ima srpske krvi i kako se krsti golman/vratar hrvatskog tima/momčadi pa da odgledamo kraj Svetskog prvenstva.


Lokalni izbori održani u nedelju pokazali su, pre svega, slabost vlasti i snagu onih koji bi da vlast menjaju. Šta im je sada činiti?


Nije Vučić Putin, niti to može biti. Putina se ljudi plaše, a od Vučića im se samo ide u toalet. Da bi postao ozbiljan diktator, čovek mora za to da bude talentovan. I mora imati validniju diplomu od one dobijene od Vojislava Šešelja


Zašto SNS nakon lokalnih izbora liči na firmu koja pravi banket prikrivajući neizbežni bankrot, a Vučić na njenog vlasnika zaduženog do grla kako bi još malo izigravo velikog gazdu


Građanke i građani koji su danas do krvi branili izborne rezultate podigli su moral svima koji su poslednjih meseci klonuli duhom. Studentski pokret, posle godinu i po dana protesta, hapšenja, batina, pešačenja, biciklanja, sada ubira prve plodove tog rada


Ovo je test za izbore koji dolaze. Teško da će danas, u ovakvim uslovima, SNS izgubiti. Jedna opština bila bi veliki uspeh. Ali pad glasova je siguran
Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve