
Pregled nedelje
Muke usamljenog šibacara
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Nema rata i nema embarga, ali smo opet zapatili one koji su nam i devedesetih sisali krv, kao neke neiskorenjive vaške. I onda je nekako logično da nema ni autobusa, pa i da je prevoz iznova prividno besplatan, u onoj meri u kojoj uopšte postoji
I šta kažete, kakvo je to iskustvo? Mislim, voziti se besplatno, a ne švercovati se.
Beograđani već drugi dan uživaju u toj privilegiji najbogatijih i najsiromašnijih. Sećam se ranih i središnjih devedesetih, sumnjive romantike naftnog embarga: i tada smo se vozili besplatno, jer niko nije kupovao kartu, ali smo se ipak švercovali. Barem u teoriji. U praksi, kontrole gotovo da nije bilo. To nas je Milošević častio, da nam malo olakša plivanje po govnima u koja nas je uvalio, nakon što smo ga prethodno ubedljivom većinom izabrali da nas uvali u govna.
Jer nam je rečeno da tako treba, a mi poverovali. U svašta čovek poveruje kad izgubi pamet, ili je nikada ni ne stekne.
Vozili smo se, dakle, džaba, ali je sam čin vožnje bio privilegija, pošto su autobusi u pokretu bili dragocena retkost na tada polupraznim velegradskim ulicama, za razliku od putnika, kojih je bilo u preobilju, pa smo jedni drugima stajali na cipelama i disali za vratove.
Ništa zaista nije besplatno
U međugradskom saobraćaju je bilo još gore, pošto autobusa jedva da je bilo (idu na benzin, jbg), a putovanje vozom je moglo mirne duše da se nazove transportom haotično nabacanog ljudskog mesa. Jednom sam dva-tri sata stajao u minijaturnom toaletu, okružen i pritisnut telima nekolicine sapatnika. Ali je zato vozna karta od BG do NS, zbog sumnjivo alhemijskog efekta hiperinflacije, koštala, na primer, današnjih četiri dinara.
Sada nema rata i nema embarga, ali smo opet zapatili one koji su nam i tada sisali krv, kao neke neiskorenjive vaške. I onda je nekako logično da nema ni autobusa, pa i da je prevoz iznova prividno besplatan, u onoj meri u kojoj uopšte postoji.
S tim da, naravno, ništa nije zaista besplatno, samo je način naplate drugačiji – i po sve nas mnogo gori. A još nismo otplatili ni glavnicu iz devedesetih, pa vi vidite.
Od pouzdanog stabilokrate, Aleksandar Vučić je postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavom regionu. Sada mu je to i Ursula rekla
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota
Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja I: Srbija–SAD
Pet znakova neuzvraćene Trampove ljubavi Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve