
Komentar
Nasilje je počelo u 21:42 – pre trinaest godina
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Siguran sam da je ukidanje regionalnog servisa u Nišu ili Kragujevcu bilo velika greška
Jednom godišnje, RTS poput vladara sa Istoka silazi u narod i pita ga šta misli o njemu. Ne maskiraju se u prosjaka, mada se ove godine nekako potrefilo da se taksa za javni servis, u narodu poznata kao pretplata, podigne sa dosadašnjih 150 na 220 dinara mesečno.
Ovaj običaj, ali i zakonska obaveza, stručno se zove „Javna rasprava o programskim sadržajima RTS-a“. Programski savet RTS-a ove godine je organizovao tribine u Čačku, Beogradu i Somboru, gde su pred građanima govorili urednici Televizije i Radija. Svoje predloge građani mogu da šalju i elektronskom poštom, jer zaboga, sada smo u 21. veku. Prema proceduri, svi predlozi i pritužbe građana se pažljivo prikupljaju, analiziraju i kao kruna celog procesa pripremaju se izveštaj i preporuke generalnom direktoru i Upravnom odboru za unapređenje programa javnog servisa. Kako je zvanično navedeno, cilj ove rasprave je da „imajući na umu pre svega komunikacionu funkciju govora i pisma u našoj multikulturalnoj i višejezičnoj zajednici afirmiše načela jezičke politike javnog medijskog servisa, da analizira domete njenog praktičnog ostvarivanja i ukaže na puteve i sredstva kojima se ona može očuvati i dodatno unaprediti“.
Au, brate! Ipak se RTS maskirao. Ovog puta – jezikom.
Tu je birokratski jezik, šalterski ili sudski, kojim se maskira činjenica da građani imaju priliku da javno i otvoreno kažu zašto su zadovoljni ili nezadovoljni radom javnog servisa. Složenom serijom floskula, ovim parajezikom, građani i gledaoci se formalno informišu, ali na način koji najveći broj neće razumeti. Rasprava se organizuje u nekoliko gradova, bez velike pompe. Drugi oblik maskiranja tiče se suštine ove javne rasprave. Ona se u najvećoj meri mora ticati programskih sadržaja. Građani, odnosno gledaoci morali bi dati sud o svim delovima programa, o sadržaju i formi. Umesto toga, u prvi plan rasprave je gurnuta tema lepog i književnog govora u medijima. Činjenica je da se jezik stropoštao, kako u floskule (od čega ni RTS nije imun) tako i u žargon. Građanima, naročito starijoj populaciji, na koju RTS računa, bačena je tema za beskrajna razglabanja o ugroženosti jezika i pisma, o akcentima koji se striktno primenjuju samo na RTS-u, ali sa malo konkretnih predloga. Na rasprave tako dolaze fine bake i deke, profesori i nastavnici srpskog jezika u penziji koji mole RTS da neguje lep govor i lepo izražavanje. Umesto diskusije o programskim sadržajima, vodi se lepa i poučna diskusija o formi, odnosno o jeziku. Tek ponekad se probije tema odgovornosti za izrečeno. Poznajem taj pristup koji na kraju dovodi do proizvodnje hiljada sati radio i TV programa gde prijatni radiofonični glasovi, književno, ali uspavljujuće, govore o potpuno nebitnim stvarima, zaobilazeći svaku važnu temu. Taj RTS bez ušiju i očiju zvali smo TV Bastilja.
Paralelno sa javnom raspravom koju organizuje RTS, na jugu Srbije je u nekoliko gradova održana serija tribina pod nazivom „Šta građani juga Srbije za svoj novac dobijaju od RTS-a?“. Stručnjaci sa Filozofskog fakulteta u Nišu uz pomoć Nacionalne koalicije za decentralizaciju sproveli su istraživanje na prilično reprezentativnom uzorku (1500 građana) u nekoliko opština na jugu Srbije. Prema gruboj računici, gledaoci sa juga Srbije svakog meseca plate 85 miliona dinara kroz taksu, a program koji gledaju ne ispunjava njihova očekivanja. Oko 40 odsto ispitanih kaže da je jug Srbije na javnom servisu vidljiv samo prilikom poseta zvaničnika i tokom političkih kampanja. Tu su još i otvaranja fabrika i neizostavna crna hronika. Kada se analiziraju vesti u Dnevniku, jug je nevidljiv, jer samo 5,4 odsto vesti dolazi sa ovog područja. Poređenja radi, o Beogradu je govorilo 45,5 odsto vesti. Broj sagovornika u vestima je takođe sličan jer 39,9 dolazi iz Beograda, a samo 6,4 sa juga Srbije, iz ogromnog regiona.
Možda najvažnija primedba, sa kojom mogu apsolutno da se složim, tiče se načina na koji se govori o ovom regionu. Kako su to slikovito rekli građani iz Vranja, oni unapred znaju kako će izgledati, recimo, „Šarenica“ iz njihovog grada. Red Bore, red Koštane, malo folklor i dijalekt, eto ti Vranje! Ova stereotipizacija svakog kraja, idealna slika raspoloženih domaćina koji nude lokalne specijalitete, nema veze sa realnim životom ljudi u tom kraju. Da se razumemo, siguran sam, da bi slične primedbe mogli da čujemo iz bilo kog regiona u Srbiji. Tema je izuzetno zahvalna za buduće istraživače, pa eto inspiracije za proveru hipoteze. Da se sve ne završi samo na kuknjavi, ili na pitanju ukusa, dati su i konkretni predlozi kako da se ovaj problem reši, a to je regionalizacija javnog servisa.
Danas sam potpuno siguran da je ukidanje regionalnog servisa u Nišu ili Kragujevcu bilo velika greška. Pa, dragi moji, imate vremena da pišete javnom servisu, bolje njemu nego Deda Mrazu.
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu
U svojim obmanama po pitanju Vojske Srbije, u koje se upliće kao pile u kučine, Aleksandar Vučić je otišao korak dalje ne bi li ispeglao one prethodne
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve