
Komentar
Koliko nas je?
Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga
Kad studenti po ledu, snegu i kiši mogu da pešače do Kragujevca držeći se jedni za druge – sve noćeći u plastenicima na temperaturi u ozbiljnom minusu – možete i vi da sednete u kola, autobus ili vagon, pa za njima
„Kragujevcu, košuljo moja“, uzviknuo je Miloš Obrenović pred narodom 1858. započevši drugu vladavinu. Znao je što govori. Postoji u ovom gradu gdje je nastala moderna Srbija nešto čime iskreni patriotizam nadvladava onaj nazdravičarski i prigodni. Dovoljno je stati ispred skromne, seljačke Stare skupštine pa će se čitaocu samo kasti zbog čega.
Naravno, poput ostalih građana Srbije, Kragujevčani ne žive istoriju, već živote pod vlašću koja je normalizirala nenormalno, kriminalizirala dobrotu i solidarnost, uzdigla bahatost i bezakonje. Isto tako, nisu ni stanovnici tog grada imuni na različita zastranjenja kao i čitava zemlja. A ipak, gotovo u svim prijelomnim momentima, Kragujevac se pretvarao u simbol narodne volje i borbe za pravdu. Tako je bilo dvjesta godina, tako je i danas.
Đački bataljon
Dan državnosti, ponovno uveden 2002, obilježavao se u Orašcu obično uz prazne govore državnih funkcionara. Javnost je manje-više i zbog toga ostajala indiferentna, svjesna ispunjavanja puke formalnosti. Sada Sretenje u Kragujevcu postaje istinski narodni praznik, podsjetnik na sve ono što u Srbiji zaista treba slaviti.
Uz ponovno buđenje dobrote, ljudskosti i hrabrosti, ovo su izborili isključivo pobunjeni studenti i đaci. Nalik na Đački bataljon koji je kao posljednju nadu Komanda Srpske vojske u Kragujevcu uputila na front u zimu 1914. kada se Srbija nalazila na koljenima, momci i djevojke u blokadama i marševima danas sami pokreću spašavanje zemlje od korumpiranog i suštinski antinarodnog režima. I još malo simbolike – „Veliki školski čas“ u Šumaricama i te kako obavezuje svakog građanina Srbije.
Zar je teško
Zato poštovani čitaoče, kad studenti po ledu, snijegu i kiši mogu pješačiti za Kragujevac držeći se jedni za druge – i sve noćeći u plastenicima na temperaturi u ozbiljnom minusu – možete i vi sjesti u kola, autobus ili vagon, pa za njima.
Kad oni više od dva i po mjeseca ne posustaju i „pumpaju“ li „pumpaju“ žrtvujući svoje školske godine i mladenačku bezbrižnost, možete i vi odustati od jednog dana vikenda.
Kad oni istrajno bude Srbiju i herojski se bore za bolju budućnost svih nas, vala možete i vi makar jedan dan biti student i pomoći im da pumapaju.
Svi za Kragujevac! Nemojte da crvenimo pred vlastitim kćerkama i sinovima.
Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga
To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena
Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Kriminalni klanovi, tajne službe, režimski batinaši
Ko sve vršlja po Srbiji Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve