
Komentar
Zašto sad želimo izbore
Nema više studenti napred, a mi za njima. Sad smo svi u istom sosu: isterali smo zver na čistinu. Znamo kako dalje ide
Kad studenti po ledu, snegu i kiši mogu da pešače do Kragujevca držeći se jedni za druge – sve noćeći u plastenicima na temperaturi u ozbiljnom minusu – možete i vi da sednete u kola, autobus ili vagon, pa za njima
„Kragujevcu, košuljo moja“, uzviknuo je Miloš Obrenović pred narodom 1858. započevši drugu vladavinu. Znao je što govori. Postoji u ovom gradu gdje je nastala moderna Srbija nešto čime iskreni patriotizam nadvladava onaj nazdravičarski i prigodni. Dovoljno je stati ispred skromne, seljačke Stare skupštine pa će se čitaocu samo kasti zbog čega.
Naravno, poput ostalih građana Srbije, Kragujevčani ne žive istoriju, već živote pod vlašću koja je normalizirala nenormalno, kriminalizirala dobrotu i solidarnost, uzdigla bahatost i bezakonje. Isto tako, nisu ni stanovnici tog grada imuni na različita zastranjenja kao i čitava zemlja. A ipak, gotovo u svim prijelomnim momentima, Kragujevac se pretvarao u simbol narodne volje i borbe za pravdu. Tako je bilo dvjesta godina, tako je i danas.
Đački bataljon
Dan državnosti, ponovno uveden 2002, obilježavao se u Orašcu obično uz prazne govore državnih funkcionara. Javnost je manje-više i zbog toga ostajala indiferentna, svjesna ispunjavanja puke formalnosti. Sada Sretenje u Kragujevcu postaje istinski narodni praznik, podsjetnik na sve ono što u Srbiji zaista treba slaviti.
Uz ponovno buđenje dobrote, ljudskosti i hrabrosti, ovo su izborili isključivo pobunjeni studenti i đaci. Nalik na Đački bataljon koji je kao posljednju nadu Komanda Srpske vojske u Kragujevcu uputila na front u zimu 1914. kada se Srbija nalazila na koljenima, momci i djevojke u blokadama i marševima danas sami pokreću spašavanje zemlje od korumpiranog i suštinski antinarodnog režima. I još malo simbolike – „Veliki školski čas“ u Šumaricama i te kako obavezuje svakog građanina Srbije.
Zar je teško
Zato poštovani čitaoče, kad studenti po ledu, snijegu i kiši mogu pješačiti za Kragujevac držeći se jedni za druge – i sve noćeći u plastenicima na temperaturi u ozbiljnom minusu – možete i vi sjesti u kola, autobus ili vagon, pa za njima.
Kad oni više od dva i po mjeseca ne posustaju i „pumpaju“ li „pumpaju“ žrtvujući svoje školske godine i mladenačku bezbrižnost, možete i vi odustati od jednog dana vikenda.
Kad oni istrajno bude Srbiju i herojski se bore za bolju budućnost svih nas, vala možete i vi makar jedan dan biti student i pomoći im da pumapaju.
Svi za Kragujevac! Nemojte da crvenimo pred vlastitim kćerkama i sinovima.
Nema više studenti napred, a mi za njima. Sad smo svi u istom sosu: isterali smo zver na čistinu. Znamo kako dalje ide
Uprkos masovnim protestima ispred RTS-a, desetinama hiljada ljudi na ulicama i višenedeljnoj blokadi, dvojac sa vrha Javnog servisa i dalje ne vidi problem. Ili se barem trudi da ga ne vidi, dok javnost sve više gleda kroz prozor – i traži izlaz
Srpski studenti su sto puta ponovili da je ovo maraton. Slično kao Adam Mihnjik osamdesetih u Poljskoj, kada je govorio o „dugom maršu“. Vlast u Srbiji je na putu kraja – samo treba imati strpljenja
Sa inkluzivnošću stvorenoj na plenumima, studenti bi trebalo da nastave i prilikom izbornog angažmana. Svaki glas je važan, svaki postotak dragocen. I niko tu nije suvišan, uključujući u nekom koraku i opoziciju – kakva god bila
Ko to pominje vanredne izbore kad rejting stranke na vlasti pada, a po svim istraživanjima Vučić nije najvažniji politički faktor u zemlji, već su to studenti?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve