Treba li Srbiji policija.Treba. Zbog čega? Da bi štila režimske siledžije. Kako? Onako, kao u Novom Pazaru: u Državnom univerzitetu siledžije napadnu studente, narod stane u obranu tih djevojaka i momaka, pa kad kapuljašima zagusti, eto policije da ih zaštiti svojim štitovima, pancirima i pendrecima.
I to još nije sve. MUP hapsi svakog tko brani sebe ili drugog, a nasilnike prati u Ćacilend ili neku od njegovih ispostava.
Da ne bude nesporazuma – zadatak policije jeste sprečavanje sukobe između građana. A da do njih ne bi dolazilo, prvenstveno bi morala onemogućiti nasilje režimskih siledžija. Ovako – džabe je zvati 192.
Ćaciji i njihovi predavači
Pod naprednjačkom vlašću, pravda je iselila iz Srbije. Zato jedan prijedlog. Kada je režim mogao napravit svoje studente, bajkere ili udruženje, zašto nasilnike iz privatnih obezbjeđenja ne proglasi za paralelnu policiju?
Kratki kurs mogli bi dobiti u Ćacilendu. Predmeti: „Bejzbol palica I i II“, „Prebijanje i gaženje studentica“, „Davljenje – generalno i specijalno“, „Taktičke smjernice u napada na odbornika opozicije“…
Što se tiče potencijalnih predavača, ima ih mnogo u MUP-u. To su oni tetovirani, u uskim farmerkama i četvrtasti.
Karikatura kao prororočanstvo
Koliko su ćaciji i kapuljaši važni, svjedoči i prebacivanje svečane promocije novih oficira Vojske Srbije sa platoa ispred Narodne skupštine u kasarnu na Banjici. Istina, kopa se ispred zgrade parlamenta i slažu kocke, ali ne u obimu koji bi onemogućio mlade oficire da tu bace šapke kao i svake godine od 2006.
Naravno, problem je Ćacilend. Ako se smaknu šatori i ograde, narod će se veseliti, a predsjednik Srbije nervirati. Osim toga, vojska bi pokazala da je u stanju osloboditi barem dio okupiranog centra Beograda.
A opet, zašto da na istom mjestu, umjesto mladih oficira, svečanu paradu ne održe ćaciji i kapuljaši? Ideja nije nova. Prije podosta godina, Dušan Petričić je proročanski nacrtao takvu paradu u jednoj od svojih karikatura.
Kako do policijske države
Kolega Slobodan Georgijev je u „Vremenovom“ potkastu „Ova situcija“ nasilje režimskih obezbjeđenja i siledžija opće prakse definirao kao proksi rat vlasti protiv naroda. Eto, ne mlati policija, već privatnici koje su tobož na profesionalnoj bazi angažirali „čuvari Srbije“. Kako to izgleda i kuda vodi, najbolje se vidjelo u Novom Pazaru, Kraljevu i drugim gradovima.
Zbog čega je Vučiću toliko stalo do nasilja? Zastrašivanje i proizvodnja nestabilnosti se podrazumijevaju. Ma koliko ovo bilo opasno, još poganiji i pogubniji je drugi dio odgovora. A on kaže da Vučić svojim batinašima želi pokazati kako su „blokaderi“ izazvali revolt „tihe većine“. Konkretno: nasilje koje sam potiče i organizira, želi pretvoriti u povod za odvrtanje represije na maksimum sve tvrdeći da uspostavlja red i mir.
Može li mu ovo proći? Ne bi smjelo – studenti i narod toliko su već puta pokazali zrelost i spremnost da brane Ustav, zakon i samu Republiku. Poštenje, ideali i moral uvijek će nadvladti opskurne plaćenike i njihove prevaziđene gazde.
Veliki letnji popust na „Vreme“! Samo kliknite ovde, odaberite pretplatu i podržite redakciju u nezavisnom radu.
