
Pregled nedelje
Ekspo kao Surčinski klan
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Moglo bi se reći da za predstavljanje institucija na internetu postoje određena pravila, odnosno šabloni. Svi osnovni podaci moraju se naći na naslovnoj strani (adresa, telefon, e-mail), linkovi ka ostalim sadržajima moraju biti jasno istaknuti, logo firme naravno, ostalo je stvar dizajnerske umešnosti. Učitavanje naslovne stranice (home page – za one koji bolje barataju engleskim izrazima) mora teći brzo, ne sme da zamori posetioca, da ga navede da prekine proces i zaputi se kod konkurencije. Preporučuje se izbegavanje „fleša“ na površini sajta.
Međutim, šta ukoliko se od institucije očekuje neka kreativnost. Da li biste se upisali u dizajnersku školu čiji sajt izgleda poput sajta (prosečne) fabrike eksera?
Pitanje za ovu nedelju glasi može li se na internetu „dogoditi“ pozorište (kao što su godinama debatovali pozorišni kritičari na BITEF-u). Pregledanjem internet sajtova većine domaćih i regionalnih pozorišta zaključujemo da je pozorište firma kao i svaka druga. Može se saznati ponešto o kući (Istorijat, O nama), proizvodima (Repertoar) i zaposlenima (Umetnici, Glumci, Autori). Mogu se rezervisati ili čak naručiti ulaznice, pogledati slike zgrade i pozornice. U Engleskoj i Americi naći ćete i raspored sedišta, što nije nevažno kada se opredeljujete prema ceni ulaznice.
Ali, nema ničega što bi vas privuklo da zaista odete na predstavu, ako tu odluku niste već doneli pre posete sajtu. Stranice više izgledaju kao „ekranizovani“ pozorišni programi nego kao pokušaj prenošenja duha pozorišta u novi medij. Nigde igre, samo informacije.
Pri tom, sasvim je svejedno jeste li na sajtu Narodnog pozorišta u Beogradu (www.narodnopozoriste.co.yu), Hrvatskog narodnog kazališta (www.hnk.hr) ili čikaškog Stepenvulfa (www.stepenwolf.org), s tim da je poslednji sajt nešto kvalitetnije dizajniran.
Suprotan primer dobijamo od američke trupe Ubijanje mog jastoga (www.killingmylobster.com), čije se predstave sastoje od gegova i skečeva, a koja se uz pozorište bavi i kratkim filmovima. U saradnji s animatorskom grupom Mlečni slon (www.milkyelephant.com) proizveli su beskrajno šarmantan serijal o Augustu Strindbergu i njegovom drugaru Helijumu (www.strindbergandhelium.com) koji je stekao zavidan krug obožavalaca na mreži. Na pozorišnim kritičarima ostaje, naravno, da procenjuju da li se na ovoj adresi pozorište „događa“ ili ne. Kako god, dovoljno je intrigantno da poželite da trupu vidite uživo (njihovu novu predstavu o neuspešnosti, recimo). Ko god se predstavi s toliko duha zaslužuje aplauz. Za razliku od sajtova koji izazivaju tek dokono kliktanje na mišu.
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Lazar Hrebeljanović nije samo vojnik i vladar, već svetitelj koji svedoči da Carstvo Božije nije u suprotnosti sa borbom za pravdu
U svojim obmanama po pitanju Vojske Srbije, u koje se upliće kao pile u kučine, Aleksandar Vučić je otišao korak dalje ne bi li ispeglao one prethodne
Pretnje Aleksandra Vučića i njegovi pokušaji da obeshrabri građane da se priključe Vidovdanskom protestu zvuče kao zviždanje u mraku
Zaposleni u prorežimskim propagandnim glasilima osnovali su svoje udruženje – Asocijaciju novinara Srbije, još jednu tvorevinu paralelnog kosmosa odlazećeg režima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve