Srbija i rat u Ukrajini: Tri sardine za Holivud

Stav Srbije o ruskom napadu na Ukrajinu u skladu je sa očekivanjima javnosti. Ni reakcije nisu iznenađenje.

Ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko elegantno je prešao preko podrške teritorijalnom integritetu Ukrajine i implicintne konstatacije da je Moskva pogazila Povelju Ujedinenjih nacija. Uši mu je zaparala tek točka 8 Zaključaka Savjeta za nacionalnu bezbednost gdje stoji da Srbija neće uvesti sankcije Rusiji. Konkretno – nagovještaj mogućeg preispitivanja te odluke u neodređenoj budućnosti.

„Zapad ne misli o Srbiji, njenom narodu i mogućim posljedicama uvođenja sankcija“, rekao je Bocan-Harčenko.

Prevedeno sa diplomatskog na obični jezik: ambasador je upozorio Srbiju na činjenicu da je potpuno zavisna od energenata iz Rusije. Tako da pazi što radi.

Izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik nije bio toliko suptilan: „Izbor Srbije da se ne pridruži sankcijama Evropske unije odlučujuća je vanjskopolitička odluka za mnogo šire odnose između EU i Srbije.“

Opet u prevodu: Bilčik poručuje da je Beograd odustao od prilike da znatno ubrza pridruživanje i da će se to odraziti na Kosovo, Republiku Srpsku i brojna druga otvorena pitanja.

Saopćavajući stav Srbije o ratu u Ukrajini, Aleksandar Vučić je djelovao kao da mu je gore nego Zelenskom. Ništa čudno – nije on državnik spremana za donošenje teških odluka, već stranački lider zavisan od istraživanja javnog mnijenja. Mada režimski mediji hvale Zaključke Savjeta za nacionalnu bezbednost kao diplomatsko remek djelo, oni to nisu. Jednostavno – radi se o kupovini vremena. Cijena stiže naknadno.

I još nešto. Svoje obraćanje naciji predsjednik Srbije je pretvorio u predizborni miting. U tom kontekstu, iskaz da „nas je Rusija 2015. spasila u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija“ (veto Moskve na rezoluciju o genocidu u Srebrenici) nije ništa drugo do upornog plašenja naroda kolektivnom odgovornošću za nepočinstva koje mu navodno prijeti od Evropske unije i Amerike.

No, mnogo upečtljivije bilo je nabrajanje prehrambrenih zaliha sa posebnim akcentom na konzerve sardina. Naravoučenije glasi – što god da se desi, zahvaljući meni nećete ostati gladni. I kako onda da ga čovjek ne usporedi sa onim blagim i dobrim čudotvorcem po imenu Isus koji je sa dvije ribe – da ne kažemo sardine – nahranio pet hiljada ljudi.

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com