
Pregled nedelje
Pravda za sirotinju Srbije
Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara

Događaji vezani za svetski terorizam smenjuju se stvarajući kod ljudi sasvim oprečan odnos prema internetu i njegovim servisima. S jedne strane, prestrašeni od mogućnosti da ih užasne bakterije napadnu iz poštanske koverte, ljudi su neizmerno srećni zbog postojanja elektronske pošte. S druge, sustižu nas upozorenja da je internet naredna meta terorista. I ne samo internet. Koristeći resurse ove mreže teroristi nameravaju da prodru do vitalnih funkcija razvijenog društva poput elektroenergetskih sistema, vodovoda, sistema za upravljanje saobraćajem i slično, što je sve pod kontrolom računara. Zaustavljanjem rada navedenih sistema, makar i privremeno, stvorila bi se dodatna panika i haos, čega ovih dana imamo u izobilju.
Stručnjaci se, međutim, spore oko toga koliko je ova opasnost stvarna priznajući (bez ostatka) da su pokušaji rušenja ovih sistema svakodnevni. Neki misle da je potrebno uspostaviti potpuno nove principe ponašanja na mreži i u to ime traže da se donesu vrlo restriktivni zakoni koji bi oštro kažnjavali svaku zloupotrebu, nasuprot onima koji smatraju da je strah od ozbiljnijih havarija nerealan, ali da bi on kao nusporizvod mogao doneti ukidanje privatnosti. Argument ovih drugih je da se napadi dešavaju stalno (firme često nisu ni svesne da su bile žrtve napada) ali da bi se pričinjena šteta pre mogla okarakterisati kao vandalizam nego kao terorizam. Govoreći za „Njusvik“, Marta Krinšou, profesorka koja se već 30 godina bavi pitanjima terorizma, objašnjava da će svaki terorista radije dići nešto u vazduh, jer je tada efekat za javnost neuporedivo snažniji, nego izvršiti ne znam kako uspešen elektronski napad.
„Sada kada hoćemo nešto da kažemo, svi naćule uši“, poručuju stručnjaci za zaštitu elektronskih mreža zadovoljno trljajući ruke. S druge strane, racionalniji ljudi postavljaju pitanje da li je baš neophodno da se sve moguće vitalne institucije povežu na javnu mrežu, što je pitanje koje bi sebi trebalo da postavi i naša vlada kada krene u sprovođenje projekta elektronske administracije.
Nije baš sve na internetu tako turobno kako nam se poslednjih mesec i kusur čini, a za to su se pobrinuli upravo Amerikanci, i to oni ciničniji, okupljeni oko časopisa „Onion“ (www.theonion.com). Na svom web sajtu oni se naveliko sprdaju sa novostečenim strahovima zbijajući šale sa sopstvenom administracijom u celoj priči. Tako u dosijeu pod imenom „Napad na Ameriku“ donose tekstove o tome kako se Buš stariji izvinjava sinu nasledniku zbog podrške koju je pružao Bin Ladenu tokom osamdesetih, dok aktuelni predsednik od pomenutog teroriste zahteva da formira posebnu državu sa jasnim granicama, vojskom i saveznicima na teritoriji Avganistana ili negde drugde, da bi Amerikanci imali s kim da ratuju. Takođe, predsednik Buš je (prema „Onionu“) ubedio Senat da Osami odobri pomoć od 600 miliona dolara ne bi li ovaj izgradio najmoderniji komandni centar koji bi američka vojska potom mogla da bombarduje.

Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara

Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu

Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet

Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države

Profesorki Jeleni Kleut uručen je otkaz. Onda je doživela najveću počast koju prosvetni radnik može da doživi – studenti su masovno ustali da je brane od svih koji nasilno ućutkavaju kritičku misao
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve