
Pregled nedelje
Otac, sin i neljudski režim
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Događaji vezani za svetski terorizam smenjuju se stvarajući kod ljudi sasvim oprečan odnos prema internetu i njegovim servisima. S jedne strane, prestrašeni od mogućnosti da ih užasne bakterije napadnu iz poštanske koverte, ljudi su neizmerno srećni zbog postojanja elektronske pošte. S druge, sustižu nas upozorenja da je internet naredna meta terorista. I ne samo internet. Koristeći resurse ove mreže teroristi nameravaju da prodru do vitalnih funkcija razvijenog društva poput elektroenergetskih sistema, vodovoda, sistema za upravljanje saobraćajem i slično, što je sve pod kontrolom računara. Zaustavljanjem rada navedenih sistema, makar i privremeno, stvorila bi se dodatna panika i haos, čega ovih dana imamo u izobilju.
Stručnjaci se, međutim, spore oko toga koliko je ova opasnost stvarna priznajući (bez ostatka) da su pokušaji rušenja ovih sistema svakodnevni. Neki misle da je potrebno uspostaviti potpuno nove principe ponašanja na mreži i u to ime traže da se donesu vrlo restriktivni zakoni koji bi oštro kažnjavali svaku zloupotrebu, nasuprot onima koji smatraju da je strah od ozbiljnijih havarija nerealan, ali da bi on kao nusporizvod mogao doneti ukidanje privatnosti. Argument ovih drugih je da se napadi dešavaju stalno (firme često nisu ni svesne da su bile žrtve napada) ali da bi se pričinjena šteta pre mogla okarakterisati kao vandalizam nego kao terorizam. Govoreći za „Njusvik“, Marta Krinšou, profesorka koja se već 30 godina bavi pitanjima terorizma, objašnjava da će svaki terorista radije dići nešto u vazduh, jer je tada efekat za javnost neuporedivo snažniji, nego izvršiti ne znam kako uspešen elektronski napad.
„Sada kada hoćemo nešto da kažemo, svi naćule uši“, poručuju stručnjaci za zaštitu elektronskih mreža zadovoljno trljajući ruke. S druge strane, racionalniji ljudi postavljaju pitanje da li je baš neophodno da se sve moguće vitalne institucije povežu na javnu mrežu, što je pitanje koje bi sebi trebalo da postavi i naša vlada kada krene u sprovođenje projekta elektronske administracije.
Nije baš sve na internetu tako turobno kako nam se poslednjih mesec i kusur čini, a za to su se pobrinuli upravo Amerikanci, i to oni ciničniji, okupljeni oko časopisa „Onion“ (www.theonion.com). Na svom web sajtu oni se naveliko sprdaju sa novostečenim strahovima zbijajući šale sa sopstvenom administracijom u celoj priči. Tako u dosijeu pod imenom „Napad na Ameriku“ donose tekstove o tome kako se Buš stariji izvinjava sinu nasledniku zbog podrške koju je pružao Bin Ladenu tokom osamdesetih, dok aktuelni predsednik od pomenutog teroriste zahteva da formira posebnu državu sa jasnim granicama, vojskom i saveznicima na teritoriji Avganistana ili negde drugde, da bi Amerikanci imali s kim da ratuju. Takođe, predsednik Buš je (prema „Onionu“) ubedio Senat da Osami odobri pomoć od 600 miliona dolara ne bi li ovaj izgradio najmoderniji komandni centar koji bi američka vojska potom mogla da bombarduje.

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve