

Pregled nedelje
Trbušni ples specijalaca
Zašto je trbušni ples specijalaca na revijalnom takmičenju u Dubaiju toliko važan sa Srbiju i slične autoritarne države? Biće da to i te kako ima veze sa medijskim i drugim slobodama




Kako su Boško i Stanko, kao i bezbrojne devojke koje su nam se devedesetih obraćale rečima "Ćao, ja sam XY, a ovo je City", dobili svoje naslednike
Peti oktobar u Srbiji uvek donese neko iznenađenje, naročito kada su u pitanju mediji. Pre dvadeset godina, u popodnevnim satima, Televizija Pink je nakon RTS-a strepela od besa demonstranata. Međutim, tamo su umarširali bubnjari i simbolično je „oslobodili“, i tada smo shvatili da će Željko Mitrović preživeti svaku političku promenu u Srbiji.
Dvadeset godina kasnije, na jubilej demonstracija, Pink pokreće Red, novu televiziju (tačan početak je 3. oktobar), a Aleksandar Vučić tri meseca posle izbora svečano objavljuje ime mandatara nove vlade. U međuvremenu, na Pinku i Hepiju neprekidno se ponavljaju floskule o „rušilačkim demonstracijama“ koje su organizovale i sprovele strane obaveštajne službe. Na delu je dakle sistematska revizija istorije, a preostali i preživeli članovi DOS-a, ukoliko danas nisu naprednjaci, stidljivo odgovaraju na optužbe o izneverenim očekivanjima naroda.
Potpuno je jasno zašto se kroz priču o ukradenim foteljama i „spaljenoj Skupštini“ suštinski gura pod tepih sve ono što je dovelo do rušenja Miloševića i onih koji su mu bili „omiljeni opozicionari“, a to su naravno radikali. E tu dolazimo na klizav teren sećanja na ulogu aktuelnog predsednika u političkom životu Srbije do 2000. godine.
Izuzetak, na sreću, predstavlja RTS i dokumentarni film Dan jedne nade Nataše Mijušković, koji se bavio svim aspektima najvažnijeg događaja u novijoj političkoj istoriji Srbije. Najvažnijeg kažem jer je u središte politike doveo odbranu prava čoveka, demokratije i povratka Srbije u međunarodnu zajednicu. Nažalost, smena vlasti nije donela suštinske promene i jačanje demokratskih institucija. Možda prvi put do sada, akteri 5. oktobra su pred kamerama opisali kako je nastupila opijenost vlašću. Tako smo valjda došli ovde gde smo danas.
No, za mene je, kao TV Manijaka, jednako zanimljiv pokušaj Željka Mitrovića da se obrati novoj generaciji gledalaca, rođenih posle 5. oktobra. Pod sloganom „zaslužuje veliki ekran“, Red televizija (po licenci) pokušava da sadržaje sa interneta (Jutjub, društvene mreže) transponuje u TV program. Tu sam takođe imao déjà vu, na eskapističke TV projekte devedesetih poput Pinka i Košave, koji su promovisali ludu zabavu mladih, apolitične lepotice i lepotane koji su pevali „JUL je kul!“.
Cele subote, čika Ognjen Amidžić nam je predstavljao voditelje novih emisija, koji su „cool“, „urbani do jaja“ i „otkačeni“. Osnovna dramaturška potka celog kanala je antagonizam „nas mladih“ i „starijih“, koji ne razumeju sajber jezik i izraze. Ne radi se o međugeneracijskom sukobu oko vrednosnog sistema, vizija budućnosti, modernizma ili tradicionalizma. Prazan fajl.
U suštini, Red je konglomerat materijala iz „Zadruge“, „influensera“ i „blogerki“ sa muzičkom podlogom turbo-repa. Takve muzičke kanale sada imaju SBB (IDJ) i Telekom (TOXIC TV) i tu sve pršti od autotjuna, besnih automobila i golišavih devojaka. Postoji, naravno, najavljeni element neviđene tehnološke revolucije, takozvana „unreal tehnologija“, što je u suštini virtuelni studio sa gejmerskom scenografijom.
Savremeno korišćenje sadržaja sa interneta, kod kreativnih jutjubera podrazumeva vispren izbor tema i sadržaja (dakle ne samo ono što je u trendingu i što je već stotinama puta prežvakano) i komentarisanje (komenting) što zahteva duhovitost, bridak um, ali pre svega poznavanje popularne kulture. Bez toga, voditelji postaju nalik na kvaziduhovite likove sa žurki koji se dokopaju kompa pa smaraju klipovima sa neta. Red klinci su nepogrešivo izabrani da stvore sliku otkačene mladeži koja samo želi da bleji i koja nema nikakvu želju da menja svet oko sebe.
Jel’ vam to zvuči poznato?
Boško i Stanko, kao i bezbrojne devojke koje su nam se devedesetih obraćale rečima „Ćao, ja sam XY, a ovo je City“, dobili su svoje naslednike, koji više ne moraju da vitlaju po modnim revijama i žurkama po gradu, već sede kod kuće i bleje, uz društvene mreže i klipove sa Jutjuba.
Na sreću, današnje klince baš zabole za televiziju kao medij, pa mi se čini da će njihov osnovni izvor informacija i zabave ostati internet, najčešće na telefonu. Svaka kreativna osoba će, zahvaljujući savremenoj tehnologiji, uz kompjuter i mobilni telefon moći da prikupi milione pregleda i za to im nisu potrebni ni Pink ni Željko Mitrović. Štaviše, moći će super da se zezaju sa pokušajem da se „omladina“ sa neta ekranizuje i zamaže u crveno. Red je, dragi moji, totalni krindž.


Zašto je trbušni ples specijalaca na revijalnom takmičenju u Dubaiju toliko važan sa Srbiju i slične autoritarne države? Biće da to i te kako ima veze sa medijskim i drugim slobodama


Manja Grčić dolazi u RTS sa imidžom ratraka – između novinarstva, odanosti režimu i krupnom kapitalu, uvek je birala drugo dvoje


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve