Pravda za opoziciju, ali uslovna

Vlast više ne može ni dana bez svinjarije. Najnovija je samoubojstvo osobe osuđene za krađu „vješanjem“  u policijskoj „marici“ pod paskom sprovodnika. Ako ovo MUP suvislo objasni, obezbjediće sebi mjesto u svim udžbenicima kriminalistike narednih pedeset godina, kaže Pavle Grbović.

A nauka tvrdi da mirni protesti ruše svaki režim ukoliko u njima učestvuju 3,5 odsto stanovništva. Ta cifra je odavno nadmašena u Srbiji. Prema tome, naprednjacima je odzvonilo.

„A kada, brate, kada“, podiže čitalac glas i potom puše u pištaljku sa natpisom „pumpaj“.

Pa, naučnici nemaju egzaktan odgovor. Prije ili poslije, prognoziraju.

Ograda oko opozicije

Sigurno je samo da atmosfera u državi nikad nije bila gora za naprednjake. To su oni koje tu i tamo gađaju jajima, vrte iste priče iako ni sami u njih ne vjeruju, a hoće i gazda da ih istjera iz kafane.

Dakle, opozicija je jaka poput crne zemlje? Ne baš. Sistematski uništavana od režima i žrtva vlastitih stranputica, manje-više je ostala gdje je i bila prije narodnog protesta. Uslijed duge istorije poraza, ogradu prema njoj podigli su i studenti i dobar dio javnosti.

Može li se taj plot preskočiti? Neke naznake zaleta postoje. Recimo, pojedine javne, nestranačke ličnosti uključujući i „bijelolistićke“ vedete, traže pravdu za opoziciju. Ali – obrni-okreni – od nje zavisi.

Politička komasacija

Ako opozicione stranke zapnu kao nikad od osnivačkih skupština, prva točka dnevnog reda im mora biti politička komasacija. Sitna liderska gazdinstva su neproduktivna, pa na njih ne računa ni jedan od relevantnih faktora u zemlji, a još manje u inostranstvu.

Izvrdavanje pozivanjem na programe, jeftina je vađevina. Biračko tijelo odavno imenuje partije po liderima, tek poneko još pamti stranačke nazive. Toliko o ideološkim podjelama, utemeljenosti u društvu i zastupanju njegovih različitih slojeva.

Sad i odmah

Što je dobro, što se traži? Opozicija pod hitno mora bataliti „istraživačko novinarstvo“ partijskih prvaka, reaktivno tvitovanje (možda je adekvatna riječ ipak iksovanje?) i konfekcijska saopćenja na kilo. Ne treba to nikome.

Zauzvrat, mogu se dohvatiti prave politike. To će reći da umjesto spiskova lijepih želja – kad jednog dana dođu na vlast – za konkretne probleme ponude  konkretna rješenja. I to sad, odmah, u ovoj situaciji, sa sve imenima, ciframa, realnim i održivim potezima… U ovo spada i lista preciznih karakteristika koje bi trebali posjedovati članovi privremene vlade, te jasan prijedlog njihovog izbora.

Sve što joj može poslužiti, opozicija mora iskoristi. Dakle, zahtijevati anketne odbore u skupštini, formirati vladu u sjeni, pokretati inicijative i, konačno, skupiti hrabrost pa izići pred narod, a ne da se kao do sada kriju u njemu.

Još danas opozicija može dosta toga dobiti. Oklijevanjem i pasivnošću već sutra će izgubiti sve.