

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija




Ma koliko nama koji živimo u Srbiji to bilo teško da poverujemo, u svetu se smatra da ima stvari koje nisu za emitovanje na televiziji. Još gore, to se odnosi i na reklame. Zapravo, naročito se odnosi na reklame. Verovatno mislite da je reč o reklamiranju duvana ili alkohola, međutim, nije tako. Na spisku „nepoželjnih“ reklamnih spotova prva mesta drže reklame za automobile, i to za naizgled bezazlene i simpatične male fordove i folksvagene.
Do pojave interneta o takvim reklamama se pričalo kao o urbanim mitovima, eventualno bi ih neki slučajni i odabrani gledalac prepričao onima koji nisu privilegovani da prisustvuju agencijskim projekcijama na kojima naručilac posla odlučuje šta će ga (a šta nikako neće) promovisati. Sa internetom, a naročito sa internetom velike brzine, pojavio se potpuno nov distributivni metod – elektronska pošta. Ali i potpuno nov pravac u reklamiranju, s one strane pristojnosti i korektnosti.
Radi se o takozvanom „virusnom marketingu“, nekoj vrsti lanca pisama. Reklamni spot koji je društveno neprihvatljiv šalje se određenom broju korisnika, koji se najpre zgroze (neki morbidniji se nasmeju), a potom pomisle da to moraju da vide svi njihovi prijatelji. Spot (ne veći od dva megabajta) kači se uz poruku i prosleđuje dalje. Ubrzo postaje opšte mesto, tema za uz kafu, što je san svakog kreativnog direktora (valjda) i firme koja se reklamira.
Naravno, firme čine sve kako bi se javno ogradile od spota koji se (javno) smatra neprihvatljivim (ide se čak do tužbe). Najčešće se govori da je spot nakon odbijanja nekako procurio iz agencije (što uz internet nije teško), ili da ga je neko napravio na svoju ruku, bilo iz namere da „zabavi“ sebe i druge, bilo da naudi firmi. Pa neka veruje ko hoće.
Poslednjih dana zvezda virusnog marketinga na internetu je spot za folksvagen polo: bombaš samoubica, obavijen eksplozivom, seda u polo, vozi se do trga na kome su bašte pune sveta (majka s bebom itd.), detonira se, ali u automobilu samo sevne, polo malo poskoči, a niko na trgu i ne primeti da se nešto dogodilo, auto je spolja netaknut. Epilog spota je poruka: „Folksvagen Polo, mali ali čvrst!“
Ovaj spot je, navodno, napravio čuveni britanski duet Li i Den (www.leeanddan.com), na čijem sajtu je moguće videti još nekoliko sličnih primera subverzivnog reklamiranja, kojih se svi, osim pomenutog dueta, odriču. Internet azila za odbačene reklame ima još, evo da pomenemo i www.basementv.com, na primer.
Reklamiranje na internetu prolazilo je kroz razne faze. Krajem devedesetih bilo je euforično, usledila je faza nepoverenja, potom faza opreznog nastupa, a sada je na red stiglo istraživanje mogućnosti medija. Spam, kao oblik reklamiranja naročito popularan poslednjih godina, mogao bi biti zabranjen u većini zemalja (najavljene su i drastične kazne, čak i u Srbiji). Virusni marketing je naredna faza, a neka vrsta testiranja tržišta (spremnosti za dobrovoljno širenje poruka) obavlja se cirkularnim pismima najrazličitijih sadržaja.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve