

Pregled nedelje
Portparoli razočaranih birača
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Možda vam banke liče na konzervativne organizacije, nespremne da se brzo menjaju, takođe i preoprezne budući da rade uglavnom sa tuđim novcem. Niste daleko od istine što se tiče svesti, ali znajte da je u bankama trenutno opsadno stanje. Napadi dolaze sa interneta, ali ne prvenstveno od hakera već od potpuno legalnih kompanija koje im sve brže grizu sendvič.
Početkom dvehiljaditih na meti informatičara našli su se telekomi. Kompjuteraši su shvatili da se glas može digitalizovati, šibnuti besplatno internetom i ponovo prebaciti u zvuk na drugom kraju, praktično bez ikakvih troškova. Kao fajl zakačen za imejl. Ako to može besplatno, onda sve može, smatrali su. Jedno vreme telekomi su pokušali da se odupru (srpski najduže), ali su morali da popuste i sada svako može da telefonira preko interneta, pa čak i da povezuje fiksne telefone širom sveta. Postoje, doduše, zahtevi telekoma da se internet komuniciranje koje liči na telefoniranje ograniči, ali je to samo u domenu želja, za sada.
Onda su kompjuteraši shvatili da se slično može uraditi i sa parama. Onaj ko plaća je na jednoj, onaj kome se plaća na drugoj strani, a između njih je uglavnom internet. Samo što se transakcija obavlja preko banke, koja to lepo naplaćuje. Pa su smislili da naprave servise koji će taj posao obavljati za cent tamo gde vam banka traži dolar. Nisu, naravno, mogli da rade krupne stvari poput velikih kredita, ali male pozajmice, mikroplaćanja, prebacivanje para, sve to kada se stavi na gomilu je jedan veliki griz od bankarskog kolača.
Banke su reagovale drugačije od telekoma. Shvatile su da one moraju da se menjaju jer bi im pooštravanje propisa (što su telekomi tražili) napravilo još veće probleme. Tako smo došli do toga da je pravljenje finansijskih startapova trenutno najuzbudljiviji posao za mlade programere.
Jedan takav projekat poslednjih meseci pobeđuje na takmičenjima startapova. U pitanju je izraelski Pej ki (PayKey). Njihova aplikacija vam povezuje telefon sa bankovnim računom, a u tastaturu ubacuje novo dugme. Kada komunicirate na nekom od popularnih servisa (Fejsbuk, Votsap, Vajber i slično) i vaš prijatelj vas podseti da mu dugujete pare ili želite da mu ih prosledite iz nekog razloga dovoljno je da usred razgovora kliknete na dugme, aplikacija poveže vaš račun sa računom vašeg prijatelja (ako koristi Pej ki), upišete iznos, kliknete na ono pomenuto dugme i novac je pretrčao. Krajnje jednostavno, ne izlazite iz aplikacije, kao da ste iz novčanika izvadili keš i dali mu ga. Aplikacija je još u fazi istraživanja, ali je interesovanje veliko.
Drugu zanimljivu aplikaciju napravile su komšije Hrvati. U pitanju je Mikroblink, aplikacija koja skenira dokumenta i račune kada u njih uperite kameru telefona. Poznato je da mnoge poslove sa bankom ne možete da uradite onlajn jer su vam potrebni lična karta i pečat. Ako se zakoni malo preurede, ova aplikacija rešila bi to pitanje. Onaj ko vam daje neku uslugu mogao bi s bankom brzo i lako da se dogovori oko prepoznavanja vašeg ličnog dokumenta, a isto važi i za pečat. Kada se utvrdi autentičnost, klijent ne mora više nepotrebno da se šeta. Aplikacija osim lične karte može da prepozna i račune i napravi onlajn verziju za plaćanje.
Banke bi uskoro mogle više da liče na aplikacije, pre nego što šteta postane nenadoknadiva. Točak promena ne može se zaustaviti, kažu bankari poručujući telekomima i ostalima da se izazovima interneta ne možete suočavati iz rova.


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“


Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve