Ostavkom Miloša Vučevića pala je i njegova Vlada. Što će dalje biti? Postoji više opcija.
Prva je da Vučić nekog odredi za mandatara, ovaj pročita nemušti ekspoze i naprednjačko-socijalistička većina ga izglasa skupa sa ministrima. Što se tiče Ane Brnabić – može i bez rasprave.
Međutim, ovakva Vlada slaba je i jadna. Bez ugleda i autoriteta, skrivaće se iza Vučićevih leđa kao i prethodne. Nekada je to bilo dovoljno, više nije – studentsko „Nisi nadležan“ zahvatilo je Srbiju.
Taoci u vladi
Ovdje ima eventualna modifikacija. Možda Vučić napravi tehnokratsku vladu. Time bi kupio nešto vremena i zamutio vodu zajahavši na valu antipartijskog raspoloženja dobrog dijela javnosti. Eto, najvažniji su EXPO, BDP, itd.
Ti ministri-stručnjaci završili bi poput svih sličnih u prethodnim Vučićevim kabinetima. Bez ikakvog političkog uporišta ili bi sami otpali kad im dopuste ili potonuli u režimsku močvaru. Mrzili bi ih svi – naprednjaci jer nisu njihovi, a javnost zato što su dobrovoljno ušli u Nemanjinu 11 da ih tamo drže kao taoce.
Zna se gdje je narod
Svakako, izbori su omiljena Vučićeva opcija. Vjerojatno razmatra da na njih iziđe sa rebrendiranom partijom. To je onaj Narodni pokret za ovo i ono. Osim za Vučićeve prazne monologe, taj novi logo nije ni za što – stvarni narod je na blokadama širom Srbije, na Autokomandi u Beogradu, mostovima u Novom Sadu…
Opozicija jeste razmrvljena i slaba, ali teško da bi građani, kojih je sve više na ulicama, ponovo pristali na propagandni teror, utjerivanje sigurnih glasova, zloupotrebe državnih resursa i nasilništvo koje je do sada krasilo naprednjačke izbore. Sva je prilika da bi navedeno samo pokrenulo još veći val protesta. Studentska buna na dahije i podrška koju im narod pruža nisu nastali tek tako.
„Pristao sam, biću sve što hoće“
Lamentirajući o Apisu, Vučić ponavlja da nikada neće pristati na prelaznu vladu. Treba mu vjerovati, ali uvjetno. Zašto? Zato što će pristati na sve čim bude natjeran.
Kako do toga doći? Nije jednostavno, ali je izvodljivije više nego ikad. Recimo, okupljanjem opozicije iza Proglasa i pojedinih javnih ličnosti u dobrom duhu studenata. A sva je prilika da ni oni neće ostati skrštenih ruku jer se o njihovoj budućnosti radi.
Možda iz ovoga formalno ne iziđe prelazna vlada, već fer i pošteni izborni uvjeti po svim demokratskim standardima. U pitanju je proces sa usponima i padovima i iznenađenjima. Kako god bilo, on se ne može dugo odlagati. No, već sada je izvjesno da je buduća naprednjačka vlada – prelazna.
