

Komentar
Petnaesti mart: Gde su svi oni ljudi?
Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra


(slogan iz sedamdesetih u SFRJ)
Rokovi za predaju teksta sprečili su me da još u prošlom „Navigatoru“ napišem nešto o iPhoneu (ajfon), novom proizvodu kompanije Apple (Epl). Naime, do poslednjeg trenutka nije se znalo da li će kompanija na tradicionalnom skupu ljubitelja „mekintoš“ računara predstaviti novi telefon ili ne (u tom čekanju je iscurio i moj rok za slanje teksta). Sreća moja, jer je vest o novom telefonu potpuno zasenila strategijski možda mnogo važniju – da je kompanija Apple Computers Inc. (Epl kompjuters inkorporejted) promenila ime! Sada se zovu samo Apple Inc. Po rečima osnivača i prvog čoveka Apple-a, Stiva Džobsa, koji je i objavio promenu imena, kompjuteri više nisu njihov osnovni proizvod. Apple je sada firma koja se koncentriše na proizvodnju elektronskih uređaja namenjenih krajnjim korisnicima (consumer electronics, izraz za koji u srpskom jeziku ne postoji smislen prevod). Poput telefona koji će po njegovom mišljenju napraviti revoluciju u mobilnoj telefoniji. Samo nekoliko dana kasnije, na najvećem svetskom sajmu „korisničke elektronike“ u Las Vegasu, predsednik Majkrosofta Bil Gejts najavio je da će se od sada svi njihovi proizvodi u potpunosti oslanjati na internet, odnosno da će biti u funkciji povezivanja ljudi globalnom računarskom mrežom. Ni on nije mislio samo na ono što uobičajeno nazivamo ličnim računarom (znate ono, monitor, kućište, tastatura i miš) već na sve moguće sprave koje nosimo sa sobom, kao i one koje tek treba da budu izmišljene. Svet se u poslednjih pet godina bitno promenio. Kada se kaže internet, misli se na broudbend, tj. vezu velike brzine. Mobilni telefon ne služi više samo za telefoniranje, već se u njega slivaju sve bitne informacije vezane za vaš život. Radio je tu već integrisan, vokmen i kamera takođe, a za isto se sprema i televizija. Potpuno mi je zamisliv život čoveka koji koristi sve prednosti informacionog društva, a ne poseduje kućni računar.
Sve ovo pišem pomalo iritiran predizbornom kampanjom koja će zaćutati otprilike u vreme kada vi budete imali ovaj tekst u rukama. Srpski političari, i to oni koje smatramo najnaprednijim i najdalekovidijim, kada se povede razgovor o informatičkom društvu, još razmišljaju kao i devedesetih. Obećavaju snižavanje PDV-a na računare, neki i potpuno ukidanje poreza, potom subvencionisanu kupovinu za najsiromašnije slojeve društva. Kada se, ono, baš razgoropade, odu u neku školu ili sličnu ustanovu i odnesu neki PC, izgovarajući pritom nekoliko konvencionalnih i beznačajnih rečenica o značaju informatičkog opismenjavanja (interesantno, do sada nisam čuo da je neki političar u Srbiji nekome poklonio Apple Macintosh, mada su im cene približne, a umrežavanje sa PC-jevima moguće). U predizbornom žaru (a neke kampanje vode se već godinama) ne primećuju promene, a izgleda da nema nikoga ni da im došapne da se informatičko težište pomaklo sa radnog stola prema džepu. Na njima je, dakle, da nam pre svega ponude dobre usluge, a mi ćemo se već odlučiti da li ćemo ih koristiti pomoću računara ili mobilnog telefona.


Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra


Zbog čega Darko Glišić vreba starije osobe? Kako režim po ko zna koji put hoće da ih prevesla? Šta im Aleksandar Vučić daje desnom, a uzima levom rukom? I šta nam govori dramatično poskupljenje domova za stare


Pored sitnih kriminalaca i vucibatina za jednokratnu upotrebu postoji jedna kasta koja je na samom dnu naprednjačkog lanca ishrane. Nazovimo ih jadnici, mada njihov opis više odgovara stenicama


Srbija je i meta-stabilna i hiper-ugrožena, i ekonomski tigar i tek što nije načisto propala, njenog predsednika i svi u svetu uvažavaju i obožavaju i hoće da ga svrgnu sa vlasti. Govor protivurečnosti imao je svoju svrhu, ali se u međuvremenu izlizao


Zašto su studentu Vukašinu Đinoviću i njegovoj majci „kobre“ oduzele karte na ulazu u pozorište? Zbog čega je smenjena Jelena Mirković, direktorka srednje škole u Loznici? Šta govori naprednjačko vređanja zaposlenih iz britanske ambasade u Aranđelovcu? I da li ste i vi postali građanin drugog reda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve