Gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić najčešće je opisivan kao političar bez boje, mirisa, ukusa i noćni čuvar zaostavštine svog prethodnika, Miloša Vučevića. Naglašavala se – za naprednjačke standarde – i njegova pristojnost.
Zbog svega ovog, saopćenje u kojem napada komemorativni skup u vlastitom gradu zvuči posebno jadno. Elem, za Đurića “dvije stotine demonstranata ruže i devastiraju Novi Sad ispisujući poruke mržnje, nereda i haosa“.
Koliko li je trebalo gradonačelniku da ovo smisli? Da li se znojio, teško otpuhivao i grizao donju usnu dok je tražio formulacije po mjeri svojih partijskih gospodara? Hoće li jednog dana tvrditi kako je bio natjeran da to napiše, a inače je pojedinim političkim oponentima znao pomoći uz veliki lični rizik?
Razvijanje misli o budućem držanju konkretnog i svim ostalih đurića Srbije čisti je – klinci bi rekli – krindž. U sadašnjosti, njihove izjave izazivaju samo bijes i sablazan.
Jer kako drugačije reagirati na lupetnje gradonačelika da SNS „nudi jasne planove, vizije i zamisli“ za grad gdje je zbog njihovog lopovluka i korupcije palo petnaest žrtava; kako pojmiti da svoje sugrađane koji traže odgovornost i pravdu zbog rušenja nadstrešnice na tek rekonstruiranoj željezničkoj stanici naziva „oholim i osionim“ demonstrantima?
I još nešto. Đurićevo saopćenje po tko zna koji put u posljednjih mjesec dana potvrđuje svim studentima u blokiranim fakultetima i svim građanima na raskrsnicama od 11:52 do 12:07 časova da moraju istrajati. U suprotnom, sve nas čeka nova nadstrešnica.
Nije moralo ovako. Već 1. novembra Milan Đurić je mogao napisti ostavku, pokloniti se sjenama žrtava, ponizno zamoliti građane za oproštaj i prvi otisnuti krvavu šaku na Gradsku kuću u Novom Sadu. Sve to je izostalo. Umjesto da pokaže elementarnu etiku i ličnu hrabrosti, novosadski gradonačelnik je žrtvovao vlastite sugrađane za funkcionarsku fotelju.
Zar je onda čudo što je u svom jadnom saopćenju bolje portretirao samog sebe nego što bi to ikada mogao učiniti bilo koji opozicionar ili studentski tribun? I to sa krvavim dlanom na gradonačelničkom obrazu.
