Nedavno ste sleteli na Zemlju sa Urana, i pokušavate da se upoznate sa osnovama kulture Zemljana. I tako usput čujete za rokenrol, ali nemate pojma šta bi to moglo biti. Jedan prolaznik vas posavetuje da se o tome raspitate kod onih čudaka koji se okupljaju u onom kafiću gore, iznad „Carpise“.
Pitate me je li slobodno, objasnite mi svoj problem. U redu, kontam ja, ali rokenrol se može (i opet ne može) objasniti na hiljade načina, jer on i ima hiljade lica i naličja.
Pa ipak, možda je najbolje ovako.
Ima ta neka pesma Kerosene, izvode je Big Black, ne naročito dugovečna banda frikova iz davnih osamdestih. Pesma sigurno nije među hiljadu najvećih rokenrol hitova (ili nedajbože „evergrina“). Možda ni među pet hiljada. Za bend nikada nisu ni čuli nigde gde se slušao „samo normalan rokenrol“. I to je u redu: „normalan rokenrol“ je najmalograđanskija muzika na svetu.
Međutim, međutim: evo, poslušajte g. Uranče kako to zvuči: šizofreno zveketanje gitare u trajanju od dvadesetak sekundi uvodi vas u mračnu oluju u kojoj nekoliko podivljalih gitarskih vratova nasrće na vas kao piratski brodovi, a pevač Stiv Albini, prvo glasom kao da je normalan, a onda sve jačim, bešnjim, dešperatnijim urlanjem dočarava samu srž jednog egzistencijalnog angsta, nikako samo ličnog i privatnog.
Istovremeno, pesma je nabijena sa toliko zvučnog trinitrotulena da budi mrtve, tera kljaste na igranje, oduvava vas u stratosferu. Ako od prve do poslednje od njenih trista šezdeset i kusur sekundi ne krenete u šutku makar i sa samim sobom, mora da imate neki ozbiljan problem. Ne sekirajte se, većina ga ima.
Inače, svašta je još taj Stiv Albini uradio, sa Big Black, Rapemen, Shellac. I stigao da bude jedan od najvažnijih i najkontroverznijih producenata na svetu.
„Kontroverzni producent“?! Može, kad ste Stiv Albini.
U utorak je stigao i da umre, u 62. godini. Poklonio sam Urancu audio kasetu s 90 minuta Big Blacka, dragu uspomenu. Vrti je na prstima i uživa.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Aleksandar Vučić je ostavku podneo iz marketinških razloga i skidanja formalne odgovornosti sa sebe za sve ono nemilo što bi moglo da se dogodi do 25. oktobra. Sada može da pohrli u kampanju sa etiketom da je „običan čovek“
Kada je Evropa videla da je listi od 250 poslaničkih kandidata predvođenim profesionalnim političkim huliganima suprotstavljena lista od 250 političkih amatera i časnih ljudi? Zvuči kao bajka. Hoće li i ishod biti kao u bajci: pobeda dobra nad zlom?
Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu
Pokušaj debate Ane Brnabić i prof. Mirjane Nikolić na TV N1 pokazao je još jednom ono, što se slutilo: funkcioneri SNS-a ne žele, ili nisu sposobni da vode civilizovan dijalog
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Aleksandar Vučić je ostavku podneo iz marketinških razloga i skidanja formalne odgovornosti sa sebe za sve ono nemilo što bi moglo da se dogodi do 25. oktobra. Sada može da pohrli u kampanju sa etiketom da je „običan čovek“
Kada je Evropa videla da je listi od 250 poslaničkih kandidata predvođenim profesionalnim političkim huliganima suprotstavljena lista od 250 političkih amatera i časnih ljudi? Zvuči kao bajka. Hoće li i ishod biti kao u bajci: pobeda dobra nad zlom?
Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.