Nedavno ste sleteli na Zemlju sa Urana, i pokušavate da se upoznate sa osnovama kulture Zemljana. I tako usput čujete za rokenrol, ali nemate pojma šta bi to moglo biti. Jedan prolaznik vas posavetuje da se o tome raspitate kod onih čudaka koji se okupljaju u onom kafiću gore, iznad „Carpise“.
Pitate me je li slobodno, objasnite mi svoj problem. U redu, kontam ja, ali rokenrol se može (i opet ne može) objasniti na hiljade načina, jer on i ima hiljade lica i naličja.
Pa ipak, možda je najbolje ovako.
Ima ta neka pesma Kerosene, izvode je Big Black, ne naročito dugovečna banda frikova iz davnih osamdestih. Pesma sigurno nije među hiljadu najvećih rokenrol hitova (ili nedajbože „evergrina“). Možda ni među pet hiljada. Za bend nikada nisu ni čuli nigde gde se slušao „samo normalan rokenrol“. I to je u redu: „normalan rokenrol“ je najmalograđanskija muzika na svetu.
Međutim, međutim: evo, poslušajte g. Uranče kako to zvuči: šizofreno zveketanje gitare u trajanju od dvadesetak sekundi uvodi vas u mračnu oluju u kojoj nekoliko podivljalih gitarskih vratova nasrće na vas kao piratski brodovi, a pevač Stiv Albini, prvo glasom kao da je normalan, a onda sve jačim, bešnjim, dešperatnijim urlanjem dočarava samu srž jednog egzistencijalnog angsta, nikako samo ličnog i privatnog.
Istovremeno, pesma je nabijena sa toliko zvučnog trinitrotulena da budi mrtve, tera kljaste na igranje, oduvava vas u stratosferu. Ako od prve do poslednje od njenih trista šezdeset i kusur sekundi ne krenete u šutku makar i sa samim sobom, mora da imate neki ozbiljan problem. Ne sekirajte se, većina ga ima.
Inače, svašta je još taj Stiv Albini uradio, sa Big Black, Rapemen, Shellac. I stigao da bude jedan od najvažnijih i najkontroverznijih producenata na svetu.
„Kontroverzni producent“?! Može, kad ste Stiv Albini.
U utorak je stigao i da umre, u 62. godini. Poklonio sam Urancu audio kasetu s 90 minuta Big Blacka, dragu uspomenu. Vrti je na prstima i uživa.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srpski studenti su sto puta ponovili da je ovo maraton. Slično kao Adam Mihnjik osamdesetih u Poljskoj, kada je govorio o „dugom maršu“. Vlast u Srbiji je na putu kraja – samo treba imati strpljenja
Sa inkluzivnošću stvorenoj na plenumima, studenti bi trebalo da nastave i prilikom izbornog angažmana. Svaki glas je važan, svaki postotak dragocen. I niko tu nije suvišan, uključujući u nekom koraku i opoziciju – kakva god bila
Ko to pominje vanredne izbore kad rejting stranke na vlasti pada, a po svim istraživanjima Vučić nije najvažniji politički faktor u zemlji, već su to studenti?
Ako se u stvarnosti naruši princip ravnoteže - onako kako je nesposobni režim narušio odnos između betonskih elemenata na novosadskoj Železničkoj stanici – stvarnost će se ponašati kao nadstrešnica: otkazaće poslušnost
Srpski studenti su sto puta ponovili da je ovo maraton. Slično kao Adam Mihnjik osamdesetih u Poljskoj, kada je govorio o „dugom maršu“. Vlast u Srbiji je na putu kraja – samo treba imati strpljenja
Sa inkluzivnošću stvorenoj na plenumima, studenti bi trebalo da nastave i prilikom izbornog angažmana. Svaki glas je važan, svaki postotak dragocen. I niko tu nije suvišan, uključujući u nekom koraku i opoziciju – kakva god bila
Ko to pominje vanredne izbore kad rejting stranke na vlasti pada, a po svim istraživanjima Vučić nije najvažniji politički faktor u zemlji, već su to studenti?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!