
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Predsednik Srbije je govor u Savetu bezbednosti mogao da izvede i uz gusle. Posle glasanja u Evropskom parlamentu, on je autoritarac koji krade na izborima. A kao takav ne može da očekuje razumevanje kada je reč o zaštiti legitimnih interesa srpskog naroda na Kosovu
Aleksandar Vučić se obratio Savijetu bezbjednosti UN. Iznio je dosta istine i točnih zapažanja. Međutim, to više nije bitno – njegov kosovki ciklus je završen. Ostali su još završni radovi, gletovanje i krečenje.
U tom kontekstu, dolazak u Beograd njemačkog ministra obrane Borisa Pistorijusa mnogi porede sa susretom Angele Merkel i Borisa Tadića. Konkretno – uskraćivanjem podrške Berlina tada vladajućoj Demokratskoj stranci zbog njene politike vezane za Kosovo.
Ova ocjena ne stoji. Za razliku od Tadića koji je čuvao srpske institucije na sjeveru Kosova kao važan ulog u pregovorima, Vučić nema ama baš ništa. Što god da mu je Pistorijus saopćio, predsjednik Srbije je mogao samo primiti k znanju i ravnanju.
Jer ako je Vučić i imao neku politiku spram Kosova, spektakularno je spaljena u selu Banjska. Način izvlačenja Milana Radoičića i njegove paravojne ekipe te, potom, tišina nakon grompucateljnih izjava, jasno govori da „zapadni partneri“ i te kako znaju što se tamo desilo. Zato o ucjenjivačkom potencijalu Banjske i njegovoj primjeni ne treba trošiti riječi.
Koliko je vlast u Srbiji usamljena, pokazuje i Rezolucija Evropskog parlamenta. Naprednjake su ostavili na cjedilu i njihovi kamaradi iz Evrope za koje je Vučić godinama bio „faktor mira i stabilnosti“ u regionu. Nakon glasanja evropskih poslanika, on je postao autoritarni lider koji krade na izborima. A kao takav teško može očekivati razumijevanje kada je riječ o zaštiti legitimnih interesa srpskog naroda na Kosovu.
Režim tvrdi da je Rezolucija Evropskog parlamenta neobavezujuća, sramna i slično. Busa se u prsa suverenistička sve u šesnaest. Što time poručuju? Ništa drugo nego da je suvernitet pravo vlasti da krade narodnu volju na izborima.
Postoji mišljenje da Vučić ima američku podršku, pa da će isplivati i iz ove krize. Tačno je da Vašington voli da zove samo na jedan telefonski broj, ali isto tako i da tamo vlada posebna vrsta endemske amnezije. Kad im neko treba Amerikanci stalno zivkaju i šalju poruke, a potom postanu nedostupni. Pokojni Sloba Milošević i Moamer el Gadafi svašta bi tu mogli ispričati.
Ovim se želi reći da američko i evropsko nadgornjavanje ne mijenja ništa u vezi Kosova – cilj im je isti. Vučić je govor u Savjetu bezbjednosti zato mogao izvesti i uz gusle.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve