Čim se smrklo 30. oktobra, centar Inđije je odavao dojam da je Srem zadesila teška elementarna nepogoda – duž ulica bilo je poređano na stotine ploča stiropora. No, njih niko nije namijenio građanima koji će noć morati provesti na otvorenom zato što su ostali bez krova nad glavom. Naprotiv, riječ je bila o konačištu za one od oko 2500 studenata tek pristiglih iz Beograda, koje meštani nisu mogli da smeste u svojim kućama. Oni pješke idu na komemorativni skup u Novom Sadu, pa su pred njima uspaničene naprednjačke vlasti zakatančile škole i sportske dvorane. Ne daju im ama baš ništa, čak ni čašu hladne vode.
Kakvi ste to ljudi?
Pitanje bez odgovora
Najveći dio naprednjačkih „struktura“ u Inđiji vjerojatno nikad neće razgovarati sa Aleksandrom ili Andrejem Vučićem. Ali moraće sa svojim sugrađanima. Što li će im reći kad ih budu pitali zašto su djevojke i momke ostavili da noće pod oktobarskim nebom?
Hoće li se pravdati da nisu mogli odbiti naređenje? Ili strahom da ne ostanu bez posla i poneke sinekurice? Možda će neki od njih pjeniti da su ti mladi ljudi koji nose zastave Srbije ustaše, teroristi, islamisti, ološ… Ma što god rekli, na jedno pitanje nikad neće moći odgovoriti.
Ono glasi – kakvi ste to ljudi?
Pošto vam je obraz
Naprednjački moralni slom ima i još jednu dimenziju. Te djevojke i momci pješače do Novog Sada da bi se poklonili sjenama šesnaestero osoba poginulih pod tonama betona nadstrešnice.
Da li su oni za inđijske i sve ostale naprednjake „šatro žrtve“ kako ih je nazvao njihov vodeći ideolog D. J. Vučićević? Ili im je otkazao elementarni moralni kompas, pa ogavnim beščašćem brane korupciju koja dokazano ubija?
I koliko dobivaju za sve ovo? Još jedan mandat direktora škole ili javnog poduzeća? Legalizaciju divlje gradnje? Ugradnju u lokalne biznisiće?
Što god dobili, biće im malo.
Bože, kakvi ste to ljudi?
Pakost očajnika
Da se ponovi: inđijski i svi ostali naprednjaci ostavili su iz najnižih i posebno bijednih pobuda dvije i po hiljade mladih ljudi pod oktobarskim nebom.
Ako – mladost je jaka, a Vučićev režim sve slabiji. To upravo potvrđuje katančenje Inđije. Stalno na repu događaja, naprednjaci više nemaju što ponuditi, pa u iznudici odavno pokušavaju kopirati studente. Time su otvoreno priznali gubitak bitke za društvo. A kada se to desi, slijedi neumitni politički poraz.
Mladost koja čini budućnost zemlje, jednostavno je nepobjediva. Zato inđijska odmazda nad njima nije ništa drugo do nečovječna pakost zadriglih očajnika.
A ipak – kakvi ste to ljudi?