img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Kako umlatiti slamu

09. maj 2018, 21:00 Teofil Pančić
Copied

Od Hrtkovaca do turbo folka, stanje na srpsko-hrvatskom frontu je nepromenjeno: idioti se međusobno inspirišu

Prošle smo nedelje Borka Pavićević i ja sa Filipom Švarmom pred kamerama „zumirali“ na evergrin temu srpsko-hrvatskih odnosa i – grom i kakao! – jutjub, fejsbuk i ostala sokoćala eksplodirala su od masivnih izliva tuposti i mržnje! Braća četnici i braća ustaše poklaše se međusobno uzduž i popreko, a u pauzama međugenocida udariše složno na nas troje – teško je reći ko je prošao gore.

Tako to inače bude manje-više uvek kad imenice „Srbi“ i „Hrvati“ staviš u istu rečenicu i dovedeš ih u ma kakav međuodnos: možeš sa sigurnošću računati na efekat „govana u ventilatoru“. Ne, nije to razlog da odustaneš od onoga što se i treba i mora činiti; važno je samo da stekneš izvesnu vrstu rezignirane otpornosti na nuspojave, i da teraš dalje.

Nedugo nakon naše emisije dogodila se i operetska „bitka za Hrtkovce“, završivši se jedinim mogućim ishodom: nerešeno, 0:0. Kako to? Lepo: režim je „odbranio građane i mir i poredak“, petrifikovana Šešeljotina je, sve koordinišući trupe iz terenske fotelje na jaračkom šoru, napravila još jedan performans i poslužila kao dežurno strašilo, a sve zajedno je bilo apsolutno beznačajno, ali i epohalno okasnelo. Zato što „Hrtkovci“ danas više nisu živa metafora bilo čega. „Hrtkovci“ su u međuvremenu ispražnjeni od svakog upotrebljivog političkog sadržaja, baš kako su dobrim delom ispražnjeni i od svog predšešeljevskog stanovništva. Šešelj je politički dobio „bitku za Hrtkovce“ – ali ne sada, nego 1992-93. S njim su tu bitku dobili i svi oni koji danas vode ovu tužnu državu. To što su sada, kao, na različitim stranama, ne menja ništa. Šešelj je za to svoje (i opšteradikalsko) postignuće sankcionisan u Hagu, ali to ne proizvodi nikakve posledice u realnosti (ponajmanje političke), jer ne menja stanje koje je njemu i ostalim dripcima i klateži koja se oko njega rojila bilo dozvoljeno da uspostave. Jedino što je uzgredno postradalo je njegova sujeta banalnog larmadžije koji je – pogubivši realne kriterijume, jer je najveći deo života proveo okružen polupismenom fukarom – zaista umislio da je intelektualac, i da će „rasturiti Tribunal“. Ispao je samo bolno glup u društvu, što takvu sortu izbacuje iz kože. Ali, sve drugo u vezi s ovim je ne-događaj jer se, da ponovimo, pravi događaj odvio još pre četvrt veka. I niko ga nikada nije razdogodio.

Za to vreme, u Hrvatskoj se diglo ponešto isforsirane medijske prašine oko pokretanja nekakve radio stanice koja će 24 sata dnevno emitovati tzv. turbo folk (TF), šta god to bilo. Iz nekog razloga, TF je na mnogim stranama označen kao „srpska“ muzika, što je u najmanju ruku veoma neprecizno iz više razloga, od kojih je najvažniji taj da je TF sam po sebi mutantni, eklektički derivat koji suštinski „nema nacionalnost“, a ako uopšte ima neko geografsko poreklo, ono se svakako nalazi podaleko od Srbije, čak i od celog Balkana. Misliti da su TF ili tzv. cajke ekskluzivno i intrinsično „srpski“, zaostalo je bar na onaj način na koji je danas presmešno govoriti o rokenrolu kao „angloameričkom“, džezu (pa čak i repu) kao „crnačkom“ ili operi kao „italijanskoj“.

Turbo folk je, po sebi, dosadno i naporno smeće (utoliko mi je beskrajno zabavno kad nadobudni kvazilevičarčići pokušavaju da ga „legitimizuju“ kao ne znam ti kakvu „umetnost potlačenih“, u jednoj od kretenskijih kampanja antisnobovskog snobizma koje pamtim, a pamtim mnogo), ali ume da bude jako indikativan kao svojevrsni lakmus, čak brevijar strahova i paranoja. Svojevremeno je i u Srbiji, ponajviše s malograđanske („slavske“ i nadriurbane) desnice TF bio proskribovan kao, pazi sad, „nesrpski“, tj. kao „orijentalno arlaukanje praćeno zapadnjačkim ritmovima“, da bi ga sad hrvatski desničari proglasili „srpskim“, te otuda i „glazbom agresora“ koji je, eto, izgubio oružani rat, ali sada dobija onaj kulturni, pokoravajući naivne Hrvate, koji će verovatno već za generaciju-dve poželeti da budu Srbi, sve zavedeni Cecurdinim i Jecurdinim glasanjem. Ovo nije čak ni glupo, to je ispod razine gluposti. TF, dakako, nije ni „srpski“ ni „nesrpski“: on generalno nije ništa. Na drugoj strani, evo se javio i srpski parapatriotski idiotizam, koji inače još odavno zakukava kako „Hrvati kroatizuju Srbiju“ kroz pop muziku, televiziju, filmove i… zaboravio sam šta ono još beše. Sad se, naprotiv, na onom smešno pretencioznom i mrsomudnom Cvijanovićevom sajtu za mlaćenje parasrpske slame javio neki Vujović Aleksandar, zadovoljno slaveći „trijumf srpske meke moći“ u Hrvatskoj kroz TF, a koji je najedared, eto, „srpski“, pa ga valja prigrliti, regrutovati i nekako državotvorno upotrebiti. Autor jedino prekoreva srpsku državu što u tom trijumfu ne uzima aktivnog učešća nego pušta da se stvari odvijaju stihijski. Pa dobro, ne očekujete valjda od takvog lumena da shvati da su svi kontrakulturni uspesi mogući samo dok su „stihijski“: čim počnete da ih usmeravate (da ne rečem ukorićujete), oni usahnu.

U stvarnosti se, baš kao ni u Hrtkovcima, zapravo ne događa niša posebno, osim besmislenog medijskog šušura. TF se u Hrvatskoj sluša odavno, fantazije o „mekoj moći“ ovog ili onog plemena su ganutljive provincijalne egzaltacije, i stanje je, generalno, sasvim redovno: Srbi, Hrvati i ostala centralnobalkanska kamarila naprosto se zabavljaju kako znaju i umeju, kroz muziku i filmove na svom zajedničkom jeziku, jedinom stvarnom označitelju kulturne pripadnosti. Gde nema jezičkih granica, nema ni drugih, pa carinici drežde besposleni. A dokon carinik i turbo folk krsti. Ili ga tera kao sotonu, svejedno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

13.april 2026. Andrej Ivanji

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure