
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota
Kako sad to? Zar nam nije prijatelj Redžep Tajip Erdogan, u čijem prezimenu je jedno gluvo „g“ pa nas je predsednik Aleksandar Vučić učio da se kaže „Erdoan“?
Zar je Ivica Dačić džabe Erdoganu onomad pevao „Osman agu“?
Vučić je u sredu obznanio da je strašno razočaran što je Turska isporučila Kosovu hiljadu dronova-samoubica. Te to je brutalno kršenje međunarodnog prava, te Turska hoće da obnavlja Otomansku imperiju, te Srbija je „mala zemlja“, ali razume poruku.
Srpski predsednik u svakoj prilici ističe kako je na čelu „male zemlje“, što, valjda, treba da istakne njegovu sposobnost – „mala zemlja“, ali golemi uspesi! Pa još i – razume poruke!
Proteklih je dana Vučić „razumevao“ poruke ruskih službi, poruke Amerikanaca koji su uveli sankcije NIS-u, Putina kojeg boli briga za te sankcije protiv braće Srba, a sada, evo, razumeva i poruke Erdogana.
Uobičajenoj patetici je Vučić ovog puta dodao i arhaične elemente, falilo je samo da doda nešto o Starom Vujadinu, turskim zulumćarima i nabijanju Srba na kolac. Hajduk Aca će, razume se, izdržati sve muke zarad srpstva!
U stvarnosti se dešava nešto mnogo banalnije – igrokaz pred lokalne izbore na Kosovu (12. oktobar).
Onde kosovski populista Aljbin Kurti stoji rđavo, pa recimo deli po sto evra studentima pred glasanje. A sada mu u pomoć priskače i turski populista Erdogan da mu, malo ranije nego što je planirano, isporuči dronove.
Srpski pak populista Aleksandar Vučić ima silne druge muke – lokalni izbori na Kosovu nisu među njima jer će ih Srpska lista dobiti u srpskim sredinama.
Vučićev je problem pobuna protiv njegovog kleptokratskog režima, garnirana i sankcijama protiv NIS-a koje za sada samo podsećaju na devedesete godine i nestašice benzina.
Suočen sa time, srpski predsednik traži svaki povod da se izbubnja po srpskim nedrima, da locira spoljne neprijatelje i domaće izdajnike te pokuša da izazove srpsku sabornost. Ali tako da on ostane u sedlu, razume se.
Tu mu tobožnje razočaranje u Erdogana dođe kao poručeno.
Za kraj blasfemija – narodi u Srbiji i Turskoj nikad nisu bili bliži nego danas. I jedni i drugi se bore da zbace sa vlasti svog kleptokratu i megalomana pa da prodišu.
Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve