img
Loader
Beograd, 7°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Kako peva Tranzicija?

29. mart 2002, 21:49 Teofil Pančić
Copied

Neko je najzad rešio da demantuje rašireno i na svakodnevnom užasnom iskustvu bazirano uverenje kako je (današnji) Beograd samo derutno predgrađe Pin(k)osave

Ne znam kako je s vama, ali ja, bogami, ubuduće bakalučim u Pekabeti! Ovo, doduše, važi samo ako se pokaže kao tačna vest televizije B92 (19. 3. 2002) da je poslovodstvo ovog trgovinskog lanca izdalo direktivu svojim uposlenicima da je od sada pa nadalje (ili makar dokle god je nama Nenarodnog Režima na vlasti?) u prodajnim objektima Pekabete najstrože zabranjeno – pod pretnjom oštrih disciplinskih sankcija – maltretirati građanstvo umilnim turbo-folk i tome sličnim zvucima: umesto njih, ubuduće bi se puštala muzika! I to samo ona lakozabavna, ona koja svojom lahorastom „srednjostrujaškom“ ljigavošću neće preterano iziritirati ni one koji je ne vole. U uputstvu koje navodi B92 precizirano je, čak, da ako koj’ samouslužni poslovođa ne ume da razabere o čemu se tačno radi s tom vražjom muzikom – ima mogućnost da bira između „štelovanja“ Radio Nostalgije i Radija S. Eh, zbogom Pinče, prigradsko mezimče… Neko je, izgleda, rešio da demantuje rašireno i na svakodnevnom užasnom iskustvu zasnovano uverenje kako je (današnji) Beograd samo derutno predgrađe Pin(k)osave. Ili mu je barem soundtrack takav. Bilo kako bilo, obe su ove stanice specijalizovane za non-stop distribuciju ispeglanog i ufircanog, beznačajnog i neiritirajućeg, probavopomažućeg šlageraškog zvuka, što uvoznog što ex-Yu porekla. Ova potonja je, doduše, u posrednom vlasništvu SPS-a, pa nije baš najjasnije da li se mora baš toliko navoditi voda na Bakijevu vodenicu?!

Možda će se nekome učiniti čudnim što se posvećujem ovako „beznačajnoj“ temi, pored tolikih fundamentalnih pitanja smisla naših života poput, recimo, činjenice da je Dragan Maršićanin počeo već i da uzdiše-izdiše na isti način kao njegov predsednički idol, ili da je Koštunica s Najvišeg Mesta U Državi „ozakonio“ reč bezbedonosno, taj nakaradni i trapađozni simbol vaskolike ovdašnje nepismenosti… No, ustrajaću pri tvrdnji da je ovaj Pekabetin potez jedan od prvih i najjačih signala iz sfere svakodnevnog života da Srbija, eto, možda čak i vaistinu uteturava u tu famoznu Tranziciju, pa šta košta da košta! Sve to, dabome, vredi samo ako ta plemenita Direktiva zaživi: ne bi bilo ni prvi ni poslednji put da se ovde neka dobra ideja tiho udavi u bazdljivom sengrupu inercije jedne „kulturološke i civilizacijske“ Loše Beskonačnosti.

To što su se „novokomponovanoj narodnoj muzici“ i turbo-folku, kao njenom mutantnom čedu „formatiranom“ za Kraj Veka, tokom devedesetih toliko pripisivale najraznovrsnije (para)političke konotacije, i što su o njegovom radijacijskom uticaju već i knjige napisane, nikako nije slučajno. To, pak, što je to agresivno, sveproždiruće i sveprožimajuće Megađubre postalo total(itar)ni soundtrack naših života – u prodavnicama, autobusima, taksijima, u čekaonicama i učionicama – nepogrešivo nam otkriva kako je ovde populistička kulturnopolitička paradigma (koja je starija od Miloševića: on je samo kondenzovao i usavršio postojeće stanje, regrutujući Nadirućeg Prostaka u svoje „postrojbe“ nakon što mu je prethodno polaskao kako je baš divan takav kakav jeste, uškropljen u svoju prazilučku „autentičnost“) već decenijama čvrsto i duboko na vlasti, raspištoljena i samouverena, bahata i samoživa do i preko granice posvemašnje nepodnošljivosti. Tvrdim da je više ljudi, popustivši plimi očajanja i rezigniranog kulturpesimizma, zauvek otišlo iz ove zemlje zato što više nije moglo da podnosi njen danonoćno agresivno nametani soundtrack – koji je, razume se, važan samo kao simbol našeg poniženja i obespravljenosti, a ne sam po sebi – nego zbog tišteće sirotinje: jer, i materijalna beda se može ljudski i dostojanstveno podnositi, samo ako se i dalje veruje u „ljudsku supstancu“ koja će je kad-tad prevazići – pa, setite se Poljaka i Čeha iz „sovjetskih“ vremena! Ali, čamotinja ćutljive, ropske koegzistencije s bučnim, kretenski veselim i razvikanim Prigradskim Čovekom, endemskim „potkontinentalnim“ kultur-kentaurom današnjice, nije vam ostavljala nikakvu nadu. Bekstvo je bilo najjednostavniji izlaz.

Razgaćeno i „domaćinsko“ ponašanje žrtava i protagonista bizarne Civilizacije Samoupravljanja – koja je tustim domarima i brkatim tetkicama pružala sladunjavu iluziju „ravnopravnosti“ u „procesu rada“ – odavno je ušlo u popularne anegdote i uzrečice. Ali, nisu organizovano i polulegalizovano zabušantstvo, sitan lopovluk, periodična virtuelna bolovanja etc. jedine tekovine „samoupravljačke civilizacije“; njeno je nasleđe i žilavo uverenje tog našeg rođe i kumašina, našeg predtranzicijskog kulturkentaura, da on, kao Radni Čovek, u svom Radnom Ambijentu, ima Neotuđivo Pravo da sebi da malo oduška… Za Drugog ionako nije važno: koj’ si bre ti da izvoljevaš? Da nećeš i muzičku želju?

Pisao sam onomad (novembra 1998) o tome kakvu je dževu i revoluciju u kulturno više nego bratskoj Bugarskoj digla odluka Sindikata vlasnika privatnih ugostiteljskih objekata na crnomorskoj rivijeri da osoblje više ne može da bude nadrndano i mrgodno: ko ne nauči da se uljudno kezi i da begeniše gostu, calnuće globu od 182 U.S. dolara u lokalnoj valuti! Bio (mi) je to povod za lament nad celom jednom civilizacijom mrgodnih tetaka u borosanama i masnjikavih pripitih čilagera – sa olovkama bećarski zataknutim iza uva – koji kicoški teraju ulepljeno pramenje preko ćele; ne lament nad njenim nestankom, nego upravo nad njenom žilavošću, kada je zemlja Srbija u pitanju! No, bilo je to pre Tranzicije, je li tako? Sada će sve biti drugačije, zar ne, tj. upravo u skladu s nehumanim, otuđujućim i „antisrpskim“ pravilima kapitalizma i Novog Svetskog Poretka: ne smeš, bre, ni da se mrgodiš i da podvikneš na Marvu kad si ljut, ne smeš da – u rođenoj Radnoj Organizaciji! – sevdahu i dertu daš oduška dok rutinski merkaš „komšinice“ sa zembiljima, čačkaš jaja i čekaš Penziju: izem ti i takav pos’o i takav život! Ali, to je, dragi moji, upravo to, i ja sam onog septembra upravo za to glasao; baš kao i mnogi od borosanista, samo što oni to nisu znali! Red je bio da i mi njih jednom preveslamo!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
Lokalni izbori, ljudi ispred štaba, Kula

Komentar

29.mart 2026. Jelena Jorgačević

Krvavi izbori: Režimske falange i organi nereda

Ovo je test za izbore koji dolaze. Teško da će danas, u ovakvim uslovima, SNS izgubiti. Jedna opština bila bi veliki uspeh. Ali pad glasova je siguran

Komentar

27.mart 2026. Jovana Gligorijević

Filozofski fakultet: Devojka i smrt – politička nekrofilija

Devojka je stradala. Institucije i režim nisu rešili da rade svoj posao, nego su njenu smrt iskoristili za jedan od najjačih udara na psihu građana, za obračun sa Filozofskim fakultetom i Univerzitetom u Beogradu. Ali i za napad na sve pobunjene građane

Pregled nedelje

27.mart 2026. Filip Švarm

Kako među Vučićevom „familijom“ stasava novi Veljko Belivuk

Šta sve spaja naprednjačke crnokapuljaše sa bandom Veljka Belivuka? Zbog čega u Beogradu gore lokali i automobili? I zašto bez batinaških fantomki i bejzbol palica Vučić više ne može da opstane na vlasti ni u mesnoj zajednici

Komentar

26.mart 2026. Nemanja Rujević

Možda Danka Ilić nije ni postojala

Dve godine od nestanka male Danke Ilić nema ni tela, ni optužnice. Jedini opipljiv rezultat istrage je što je policija nekažnjeno ubila čoveka u pritvoru. I nikom ništa

Aleksandar Vučić oko koga gusto lete konfete sa bojama srpske zastave

Komentar

24.mart 2026. Ivan Milenković

Vučićevo friziranje Platona ili kako je staleška država pretvorena u mafijašku

Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka frizirali su Platonovu ideju države i postigli ono što se u istoriji retko viđalo: kriminalizovali su sebe same

Komentar
Lokalni izbori, ljudi ispred štaba, Kula

Komentar

Krvavi izbori: Režimske falange i organi nereda

Ovo je test za izbore koji dolaze. Teško da će danas, u ovakvim uslovima, SNS izgubiti. Jedna opština bila bi veliki uspeh. Ali pad glasova je siguran

Jelena Jorgačević

Komentar

Filozofski fakultet: Devojka i smrt – politička nekrofilija

Devojka je stradala. Institucije i režim nisu rešili da rade svoj posao, nego su njenu smrt iskoristili za jedan od najjačih udara na psihu građana, za obračun sa Filozofskim fakultetom i Univerzitetom u Beogradu. Ali i za napad na sve pobunjene građane

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Pregled nedelje

Kako među Vučićevom „familijom“ stasava novi Veljko Belivuk

Šta sve spaja naprednjačke crnokapuljaše sa bandom Veljka Belivuka? Zbog čega u Beogradu gore lokali i automobili? I zašto bez batinaških fantomki i bejzbol palica Vučić više ne može da opstane na vlasti ni u mesnoj zajednici

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1838
Poslednje izdanje

Propagandne strategije režima

Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati se
Beograd, Priština, Brisel

Svaki poraz nazvaćemo pobedom

Hoće li Crna Gora ispuniti uslove za ulazak u EU 2028. godine

Ko pritiska gas, a ko kočnicu

Južnoafrička Republika

Trougao bez nade

Intervju: Dejan Drobac, “Virvel”

Autentičnost se ne pronalazi na internetu

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure