
Komentar
Tamni vilajet A. Vučića: Šta god da uradi, kajaće se
Aleksandru Vučiću sada ostaju samo stari, provereni metodi klasičnih diktatura jer ove moderne metode zaluđivanja i trovanja javnosti trokiraju. I to mu se, međutim, obija o glavu
Otkako ajfon postoji, a to je, evo, već deset godina, nikada se nije desilo da se na novi model ne čeka u redovima. Ili da danima nije udarna vest u medijima, sve sa analizama koliko će promeniti naše živote. A baš to se događa sa ajfonom 8, promovisanim 12. septembra i puštenim u prodaju desetak dana kasnije na najvažnijim tržištima u svetu.
Suprotno očekivanjima hajp je izostao. Oni malobrojni koji su se skupili ujutru pred radnjama u Kini, Americi ili Velikoj Britaniji kao da su tu bili više iz poštovanja prema brendu nego iz neizdrža. Nigde gužvi, noćenja u vrećama, plaćanja da neko za vas čeka u redu. Epl optimisti misle da je to zbog ajfona X koji je predstavljen istoga dana kada i osmica, ali kao potpuna revolucija, i trebalo bi da se pojavi do Božića. Oprezniji analitičari upozoravaju da smo možda preterali sa novim modelima, da se tržište zamorilo, da su aparati postali preskupi da bi se menjali svake godine, kada se pojavi noviji model, odnosno na dve godine, koliko traje ugovor sa mobilnim operaterom kada kupujete preko njega.
I jedni i drugi su u pravu, što je paradoks koji važi za nove tehnologije.
Vernici Epla, odnosno ajfona, zaista iščekuju to X čudo i čuvaju pare. Ne male pare, jer od sredine devedesetih i prvog Motorolinog modela na preklapanje nijedan aparat nije koštao više od hiljadu dolara, sem ako je bio ukrašen zlatom i dijamantima, što je neka druga tema. Ko kupi osmicu kupio je dobar aparat, ali ne i apsolutni statusni simbol. Kao da je Epl žurio da ponudi nekakav odgovor na Samsung Note 8, koji se pojavio nekoliko nedelja ranije i zapretio da otme korisnike koji laviraju između Iosa i Androida. Rezultat je znatno slabija prodaja nego što se očekivalo i pad akcija Epla na berzi, jer su se investitori uplašili da je došlo do zasićenja tržišta.
Tu uskaču oni zabrinuti. Po njihovom mišljenju, sve je više korisnika kojima su telefoni postali preskupi, pa bi da ih zanavljaju nešto sporijim ritmom. Takođe, većina aplikacija koje koriste rade i na četiri, pet godina starijim modelima, pa im nije jasno šta se tačno dobija za tih hiljadu dolara. Jer već za 350 dolara (plus porez) moguće je kupiti ajfon SE koji „završava posao“, kome je samo do posla.
Međutim, postoji još jedan trik. Većini današnjih pametnih telefona ne možete samostalno zameniti bateriju, a ona je najosetljiviji deo aparata. Baterije su u stanju da izdrže 300 do 500 punjenja, posle čega im opada kapacitet. Posle nekih godinu i po počnete da primećujete da baterija više ne može da „izdrži“ ni pola dana, onda i sistem počinje da trokira, usporava (memorija i čip takođe se habaju) i negde posle dve godine vi vapite za novim aparatom. Taman kada vam ističe ugovor kod operatera. Toliko o slučajnostima.
Konstruktori baterija preporučuju da s vremena na vreme, na mesec ili dva, dozvolite bateriji da se istroši „na nulu“ to jest da vam telefon „umre“ jer se tako bateriji produžava život, a program koji pokazuje koliko vam je struje ostalo posle toga radi preciznije. Najgore je ako je svaki čas punite ili vam po celu noć ostaje na punjaču (što svi radimo).
Kakva vremena idu, ko nauči da efikasno koristi bateriju i aplikacije na svom telefonu uštedeće jedno letovanje na godišnjem nivou. Bez kampovanja ispred Eplove radnje.
Aleksandru Vučiću sada ostaju samo stari, provereni metodi klasičnih diktatura jer ove moderne metode zaluđivanja i trovanja javnosti trokiraju. I to mu se, međutim, obija o glavu
Ne brani Vučić državu, već sebe od države. Sa bubnjem na leđima i gitarom u rukama ovaj čovek-orkestar izvodi dve-tri iste pesme bez sluha, uz falširanje i ispadnje iz ritma. Takvi su mu i vlast i politika. U najkraćem – opasni po okolinu
Hapšenja profesora, kažnjavanje ljudi, otkazi novinarkama… Režim Aleksandra Vučića se sveti i tek će da se sveti. To je dekadentna faza režima, ona pred kraj
Na primeru izbora u Zaječaru i Kosjeriću se vidi da istina nije data, nego je zadata. Istina je zadatak koji građanin ispunjava. Ona se uvek osvaja
Ispada da opozicija nije pobedila ni u jednom od ova dva mesta. Ali, pre nego što upadnemo u bezdan defetizma, treba primetiti da je sve prošlo najbolje što može u ovom trenutku. I da od sad pa nadalje, može da bude samo bolje
Izbori u Kosjeriću i Zaječaru
Kako je naprednjački brod počeo da tone Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve