
Komentar
Budućnost medija u Srbiji: Crna mordorska kapija
Prodaja parčadi Junajted grupe je loša vest za slobodu medija u Srbiji i pravo građana da se informišu. Ali, kamo sreće da je to jedina loša vest…
Kada je „Vreme“ počelo da izlazi, u oktobru 1990. godine, veb još nije postojao, broj korisnika interneta merio se u hiljadama, uglavnom onih koji su radili na nekom američkom univerzitetu, lični računari su tek počeli masovnije da ulaze u domove, a na mrežu se išlo da bi se diskutovalo na forumima. Brzina modema bila je 300 bitova u sekundi, a ko je imao hard disk od 20 megabajta, bio je hadžija. Računari su imali dugme za „turbo“ ubrzanje procesora, a kompjuteraši su se raspitivali koliko ko ima „roma“ i „rama“.
Samo trista brojeva kasnije, dakle ni celih šest godina, „Vreme“ je već imalo svoj veb-sajt. Isprva kao gost na sajtu beograd.com (u to vreme vrlo aktivnom), da bi posle nekoliko meseci zakupilo domen koji ima i danas vreme.com. Slobodan sam da kažem zaslugom direktora marketinga Gorana Kosanovića i mene. Pokazalo se da je to bio odličan potez jer je u narednim godinama bilo mnogo onih koji su nam izokola poručivali da bi tada otkupili to ime. Prvi samostalni sajt „Vremena“ napravio je Jovan Milošević, kasnije direktor Majkrosoft Sinergije i tako dalje.
Bilo je to vreme kada smo mogli samo da sanjamo da će sajt „Vremena“ jednoga dana izgledati ovako kako sada izgleda, da će se dnevno dopunjavati i da će imati veću posetu od tiraža novina, što je sudbina svih medija u svetu danas. U to vreme, kolege su se nama koji smo se „ložili“ na sajt obraćali značajnim klimoglavom i rečima „da, da, jednog dana ćemo svi to morati da radimo“, ali se nekako smatralo da to vreme još nije došlo. Evo, nije prošlo ni 15 godina i gotovo da smo tu.
Kažem „gotovo“ jer je u Srbiji ono što se štampa i dalje prioritetno u odnosu na ono što izlazi na sajtu, mada svi pokazatelji govore da je vreme da se mesta zamene. Problem je, naravno, što se odštampano još uvek kako-tako prodaje i od tih para se živi, dok sajtovi medija i dalje ne pokazuju sposobnost da budu samoodrživi. Ni ovde ni u svetu.
Ali se zato dramatično menja novinarski posao. Ima mišljenja da će novinar u budućnosti morati da zna da programira, barem neke osnovne stvari, što je loša vest za one koji su u profesiju pobegli od matematike. Potom, BBC je svojim novinarima poručio da moraju da ovladaju socijalnim mrežama, jer se tamo danas nalaze ljudi, a gde su ljudi, tu su i novinarske priče.
Što nas dovodi do ključnog pitanja za narednih hiljadu brojeva, a to je – kako će u budućnosti izgledati magazini poput „Vremena“.
Nema svrhe od kopiranja modela koji već koriste „Tajm“ ili „Njusvik“, jer i oni sami traže svoju „dušu“. Trenutno su negde između dnevnika i nedeljnika, što govori da i oni žive u ritmu štampe i prodaje. Sajtovi ni njima nisu profitabilni.
Magazin budućnosti spajaće u sebi novinarske sadržaje, blogove i socijalnu mrežu, tekstove, audio i video. I ulaz će se naplaćivati. Biće to nešto nalik današnjim mobilnim operaterima, nećete biti čitalac, već korisnik „Vremena“. Nisu u pitanju naučnofantastične halucinacije, već posledica traženja modela finansiranja. Što znači da će put koji ćemo preći u narednih dvadeset godina biti mnogo dramatičniji nego u ovih prvih dvadeset. To jest, promenićemo se onoliko koliko su se od oktobra 1990. promenili računari.
Sada je vreme da uključimo ono „turbo“ dugme.
Prodaja parčadi Junajted grupe je loša vest za slobodu medija u Srbiji i pravo građana da se informišu. Ali, kamo sreće da je to jedina loša vest…
U staromodnom secesionističkom iskustvu obično žitelji određene teritorije pokreću proces otcepljenja od drugog dela teritorije na kojoj žive neki drugi ljudi. Nije, naime, zabeležno (do sada) da teritorija hoće da se otcepi mimo volje sopstvenih žitelja
Komandant „Kobri“ pukovnik Darko Đošić bi zbog gume Vučićevog službenog automobila kao moralni čin trebalo da podnese ostavku ili da se ubije. Naravno, ako je istina sve što je Informer objavio
Aleksandar Vučić se požalio da „zbog svega što mu rade“, teško pate njegovi roditelji. Majke i očevi kćeri koje su gažene ili im je bejzbol palicom polomljena vilica – ne pate. Na ovoj osnovi je šef države ponudio dijalog
Što duže traje studentska i narodna buna, to se više nameće pitanje da li će zahtevi postati „političkiji“ – recimo, prelazna vlada i pošteni izbori. Ali rastu i šanse za međusobice i zađevice, koje su siguran recept za kraj protesta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve