
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Sećate li se svog prvog mobilnog telefona? Brenda, marke, mogućnosti koje vam je pružao? Pokušajte da evocirate te uspomene u nekom društvu i razviće se priča poput one ko je gde služio vojsku i kakav mu je bio starešina, samo što u ovoj priči mogu da učestvuju i žene. Poseban respekt zaslužuju oni koji su telefon imali pre GSM mreže, mada ne treba olako odbaciti nikoga ko se seća da su telefoni nekada imali vidljivu antenu. Kao i one koji pamte da su Soni i Erikson nekada bili dve odvojene firme i da smo se delili na one koji koriste njihove aparate i one koji koriste nokiju.
Nastavak igre je da se setite svog prvog pametnog telefona, što je već mnogo lakše, ti telefoni postoje tek desetak godina. Posedovanje prvog telefona bio je dramatičan događaj u životu, mogućnost da budemo dostupni u pokretu, dakle krupna promena. Onda su došli SMS-ovi (neki su to imali odmah), pa razni sitni dodaci. Interesantno je, recimo, da je Samsung (tada relativno nebitna firma za mobilne telefone) prvi u aparat ubacio kameru još 2000. godine. Samo što je sve do negde 2005. to bila više bizarnost nego nešto što se smatralo potrebom, a kamoli da se podrazumevalo.
Pametni telefon bio je sledeći korak ako ne više od sedam, a ono barem od jedne milje. I nije bio za svakoga. Poznajem i danas tehnički superiorne ljude koji koriste telefončiće nesposobne za više od razgovora, slanje poruka i alarma. Jednostavno, mi-sle da bi nošenjem kompjutera u džepu postali brzo robovi tog uređaja, a već im ga je previše i na poslu. Nije sasvim netačno.
Ovo sve pišem kao uvod za tezu koju u poslednje vreme iznose mnogi stručnjaci, a nedavno ju je ponovio i BBC-jev tehnološki komentator Rori Selan Džouns posle prošlonedeljnog kongresa mobilne telefonije u Barseloni, inače najvećeg takvog događaja na svetu. Na koji dolaze svi koji prave išta što ima veze sa mobilnom telefonijom izuzev Epla.
Eksperti postavljaju pitanje šta je to novo što mobilni telefon može da nam ponudi i odmah odgovaraju da ni ove godine, kao ni prošle, u Barseloni nisu videli ništa spektakularno. Da, novi Samsung telefon (S9) ima fantastične performanse i kameru, neki drugi modeli su vrhunski dizajnirani (Hjuavei Porše P10 recimo), pojavila se sva sila aplikacija i dodataka. Ali, suštinski, posedovanje aparata od pre tri ili čak pet godina pre će da izazove nedoumice oko vašeg društvenog statusa, nego što će vas učiniti tehnološki inferiornim. Jer, kamera će snimati sasvim pristojne slike i video, radiće vam sve aplikacije za komunikaciju i one za plaćanje, ako ih koristite. Ako aparat niste preopteretili pa je usporio, to je kao da vozite desetak godina star model mercedesa ili be-em-vea. Ako je očuvan, neko će vam se još i diviti.
Iskorak je pokušala da napravi Nokija, odnosno kompanija koja je danas vlasnik tog brenda i nema veze sa izvornom finskom firmom. Prošle godine napravili su hit povratkom modela 3110 koji je bio i ogroman komercijalni uspeh (80 miliona prodatih aparata, doduše veoma jeftinih za današnje pojmove). Ohrabreni time, ove godine su izašli sa modelom 8110, čuvenom „bananom“, i još su je obojili u banana-žuto kako ne bi bilo nikakve zabune o čemu se radi. Kao i 3110 ili folksvagenova „buba“, i ovaj aparat liči na onaj stari od pre 20 godina, ali je tehnološki modernizovan. Ima savremen ekran, internet konekciju, kameru od dva megapiksela, baterija mu traje danima i koštaće oko 80 evra. Ali to nije korak napred, već više u stranu, na upražnjenu marginu.
Znači li to da su mobilne komunikacije u krizi? Nikako. Barselonu je ove godine obeležilo opšte promovisanje 5G koncepta i mogućnosti koje on pruža, lako povezivanje svih mogućih uređaja, stvaranje tehnoloških mogućnosti za internet stvari bez velikih troškova. Sve oko vas biće povezano i sasvim je moguće da vam u takvom svetu mobilni telefon više neće biti potreban, makar kao predmet koji nosite sa sobom. Uživajte u starim dobrim vremenima koja upravo živimo.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve