
Pregled nedelje
Pravda za sirotinju Srbije
Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara

Pre dve i po godine Džoi Entoni gledao je na televiziji nastup novoizabranog senatora Baraka Obame. Bio je oduševljen. Palo mu je na pamet da, onako na svoju ruku, krene u promociju čoveka, odnosno političke opcije koju on zastupa. Šta je po tom pitanju on mogao da učini kao tada 27-godišnji pravnik (zapravo paralegal, za one koji se razumeju u američki pravni sistem)? Pa, recimo, da napravi profil Baraka Obame na MySpaceu, sajtu za druženje.
To je i učinio i dobro je krenulo. Barak Obama je polako postajao prava politička zvezda u Americi, Entoni ga je zdušno, mada nezvanično zastupao na internetu i ta stranica je lagano dobijala sve više pristalica. Ili, kako se na MySpaceu kaže – prijatelja (friends). Potom je Obama istakao predsedničku kandidaturu i stvari su naprosto eksplodirale.
Odjednom je postao najintrigantniji političar, a rezultat je bio rekordnih 160.000 prijatelja na njegovom nezvaničnom profilu (onom, dakle, koji je vrlo predano održavao Entoni). Tu počinju problemi. Obamin tim, koji je najpre pomagao Entoniju ustupajući mu propagandni materijal, sada je procenio da nije pametno da jedan tako moćan resurs kao što je profil na Myspaceu bude pod kontrolom nekoga ko nije „iz ekipe“. Poslali su Džoiju „nežnu“ poruku: Daj ovamo taj profil!
Džoi se na ove zahteve oglušio, čak malo i uvredio zbog tog nepoverenja. Ne dam, odgovorio je. I onda se zakuvalo…
Krenula je otimačina oko profila. Obamin tim oslanjao se na snagu, Džoi na solidarnost korisnika interneta. Borba se vodila, naravno, oko onih 160.000 registrovanih prijatelja. Entoniju je ponuđeno da se odrekne sajta uz neku pristojnu nadoknadu. On je razmislio i ocenio da je njegov dotadašnji trud vredan 39.000 dolara. Mnogo je to, kume, a ionako nismo iskreno ni planirali da plaćamo za profil, odgovorili su mu. Konačno, MySpace je profil najpre preneo na Obamu, da bi ga dan kasnije (pod pritiskom javnosti) vratili Džoiju, ali prazan, bez ikakvog sadržaja i uz sve pripadajuće prijatelje. Tako su, kao, zadovoljili obe strane. Profile možete pogledati na www.myspace.com/barackobama i www.myspace.com/5173909.
Džoi Entoni se na kraju zahvalio svima koji su ga podržavali u protekle dve i po godine procenjujući da će vremenom broj „njegovih“ prijatelja opasti (trenutno ih je već manje od 140.000). Kaže da je zadovoljan i da će verovatno na kraju glasati za Baraka Obamu uprkos svemu što mu je priredio njegov izborni štab (Obama ga je, inače, zvao da mu se lično izvini). Najvažnije je, kaže Džoi, to da izborni timovi ubuduće obrate pažnju na to šta se stvarno događa na internetu. Kaže, ljudi koji se tamo oglašavaju nisu samo brojevi (glasovi), već misleća bića koja veruju da mogu da promene svet.

Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara

Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu

Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet

Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države

Profesorki Jeleni Kleut uručen je otkaz. Onda je doživela najveću počast koju prosvetni radnik može da doživi – studenti su masovno ustali da je brane od svih koji nasilno ućutkavaju kritičku misao
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve