
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji
Pre koju godinu pronela se priča da je Svetislav Bule Goncić, tadašnji upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu, odbio da primi u ansambl Drame glumicu Ivu Štrljić iako su njegovi i njeni stranački drugovi to od njega očekivali. Goncić nikada nije ni potvrdio ni demantovao tu priču, pa je nekako prihvaćena kao tačna, ali i odmah zaboravljena. Do ovog vikenda.
U subotu se neviđenom brzinom društvenim mrežama pronela vest da će Iva Štrljić biti nova direktorka Drame Narodnog pozorišta, a u nedelju ujutro je demantovana. U međuvremenu, izazvala je negativne komentare i bes u velikim količinama.
U ovoj priči je pre svega važno da se u pomenutu vest odmah poverovalo, bez zadrške, iako je u mnogim postovima pisalo da vest nije potvrđena, i iako je Iva Štrljić poznatija po odanosti SNS-u i Vučiću, a ne po ulogama.
Ima nekoliko razloga zbog kojih je ovakva reakcija javnosti razumljiva.
Najvidljiviji je julska najezda SNS-a na kulturu prestonice, tokom koje su zauzeli Narodno pozorište, istina još uvek ne celo, i Narodnu biblioteku Srbije.
Prvo je iz te stranke u Narodno pozorište stigao Dragoslav Bokan da bude predsednik Upravnog odbora, pa je umesto Goncića koji je otišao zbog porodičnih razloga na mesto v.d. upravnika postavljen Dragoljub Bajić koji je do tada bio na čelu Opere, a on je, kako mu Statut kuće dopušta, na to upražnjeno mesto odmah postavio Ljubicu Vraneš.
Istovremeno sa pomenutim preslaganjem u nacionalnom teatru, na öelo upravnog odbora Narodne biblioteke Srbije postavljen je istoričar Čedomir Antić, onda je upravnik, pisac Vladimir Pištalo, otišao pre isteka mandata, da bi gotovo sutradan voljom i odlukom SNS-ove Vlade Srbije to mesto popunila Jasmina Ninkov.
Ugušiti sve što diše
Sledeći razlog tiče se potrebe SNS-a da uguši sve što još diše pod njihovom vlašću.
Kao što se zna, i Narodno pozorište i Narodna biblioteka su državne ustanove kulture koje su štrajkovale protiv vlasti i koje su nedvosmisleno i glasno bile za studente i njihovu borbu. Zbog toga ih po mišljenju SNS-a treba zauzdati, na čelna mesta postaviti lojalne ljude, koji neće tolerisati tamo nekakve sindikate i slična prava.
Sa Narodnom bibliotekom su to postigli lako i brzo, naterali su tolerantnog direktora da sam ode, a u Narodnom pozorištu im je preostalo da ukrote neposlušniji deo kolektiva – Dramu i Balet.
Kao nekakva pravna prepreka zauzimanju ostatka Narodnog pozorišta isprečio se mandat Moline Udovički Fotez, sadašnje umetničke direktorke Drame, koji važi do marta iduće godine, ali, s obzirom na onaj rado korišćen naprednjački stav „pa šta?“ ni ta zakonska sitnica nije pokolebala ljude da poveruju u vest o Ivi Štrljić.
Pogotovo što i sama Iva Štrljić, poznata kao ženski Laza Ristovski, deluje kao neko koga bi SNS rado odabrao za direktorku Drame. Jer SNS ceni odane ljude i ne ostaje im dužan. Pa će joj zato sad omogućiti da uđe u Narodno pozorište, i to kao direktorka, a ne kao obična glumica što su izgleda odbili onomad za vreme Goncića.
Elem, sve su to razlozi zbog kojih su korisnici društvenih mreža poverovali u vest o Ivi Štrljić i zašto joj se nisu obradovali.
„Ako je to tačno, više ni jedan glumac ne bi trebalo da stane na tu scenu“; „Sad će moći da uđe u pozorište bez da kupi ulaznicu“; „SNS blokirao Narodno pozorište“; „A gde je glumila“ , bio je tip najčešćih komentara. Mnogi su postavljali fotografije Ive Štrljić u oskudnoj odeći i novinske tekstove koji ističu njen izgled. Nisam videla ni jedan post koji se referiše na neku njenu ulogu.
I, šta je zaključak?
Da ljudi u Srbiji podrazumevaju da im od SNS-a stižu odluke i potezi koji su loši po njih, ljude u Srbiji, a dobri po SNS. Da je SNS-u jedino na umu i u programu da vlada i diktira, ili kako već glasi glagol od imenice diktator. I da mi nismo ni lakoverni ni željni senzacija, nego živimo u Vučićevoj Srbiji. I to je sve.
E, da, samo još jedan detalj: to što je novi direktor Narodnog pozorišta Dragoljub Bajić kolegama iz „Danasa“ rekao da nije izabrao Ivu Štrljić za saradnicu, ne znači da se neće predomisliti.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve