

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija




Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji
Pre koju godinu pronela se priča da je Svetislav Bule Goncić, tadašnji upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu, odbio da primi u ansambl Drame glumicu Ivu Štrljić iako su njegovi i njeni stranački drugovi to od njega očekivali. Goncić nikada nije ni potvrdio ni demantovao tu priču, pa je nekako prihvaćena kao tačna, ali i odmah zaboravljena. Do ovog vikenda.
U subotu se neviđenom brzinom društvenim mrežama pronela vest da će Iva Štrljić biti nova direktorka Drame Narodnog pozorišta, a u nedelju ujutro je demantovana. U međuvremenu, izazvala je negativne komentare i bes u velikim količinama.
U ovoj priči je pre svega važno da se u pomenutu vest odmah poverovalo, bez zadrške, iako je u mnogim postovima pisalo da vest nije potvrđena, i iako je Iva Štrljić poznatija po odanosti SNS-u i Vučiću, a ne po ulogama.
Ima nekoliko razloga zbog kojih je ovakva reakcija javnosti razumljiva.
Najvidljiviji je julska najezda SNS-a na kulturu prestonice, tokom koje su zauzeli Narodno pozorište, istina još uvek ne celo, i Narodnu biblioteku Srbije.
Prvo je iz te stranke u Narodno pozorište stigao Dragoslav Bokan da bude predsednik Upravnog odbora, pa je umesto Goncića koji je otišao zbog porodičnih razloga na mesto v.d. upravnika postavljen Dragoljub Bajić koji je do tada bio na čelu Opere, a on je, kako mu Statut kuće dopušta, na to upražnjeno mesto odmah postavio Ljubicu Vraneš.
Istovremeno sa pomenutim preslaganjem u nacionalnom teatru, na öelo upravnog odbora Narodne biblioteke Srbije postavljen je istoričar Čedomir Antić, onda je upravnik, pisac Vladimir Pištalo, otišao pre isteka mandata, da bi gotovo sutradan voljom i odlukom SNS-ove Vlade Srbije to mesto popunila Jasmina Ninkov.
Ugušiti sve što diše
Sledeći razlog tiče se potrebe SNS-a da uguši sve što još diše pod njihovom vlašću.
Kao što se zna, i Narodno pozorište i Narodna biblioteka su državne ustanove kulture koje su štrajkovale protiv vlasti i koje su nedvosmisleno i glasno bile za studente i njihovu borbu. Zbog toga ih po mišljenju SNS-a treba zauzdati, na čelna mesta postaviti lojalne ljude, koji neće tolerisati tamo nekakve sindikate i slična prava.
Sa Narodnom bibliotekom su to postigli lako i brzo, naterali su tolerantnog direktora da sam ode, a u Narodnom pozorištu im je preostalo da ukrote neposlušniji deo kolektiva – Dramu i Balet.
Kao nekakva pravna prepreka zauzimanju ostatka Narodnog pozorišta isprečio se mandat Moline Udovički Fotez, sadašnje umetničke direktorke Drame, koji važi do marta iduće godine, ali, s obzirom na onaj rado korišćen naprednjački stav „pa šta?“ ni ta zakonska sitnica nije pokolebala ljude da poveruju u vest o Ivi Štrljić.
Pogotovo što i sama Iva Štrljić, poznata kao ženski Laza Ristovski, deluje kao neko koga bi SNS rado odabrao za direktorku Drame. Jer SNS ceni odane ljude i ne ostaje im dužan. Pa će joj zato sad omogućiti da uđe u Narodno pozorište, i to kao direktorka, a ne kao obična glumica što su izgleda odbili onomad za vreme Goncića.
Elem, sve su to razlozi zbog kojih su korisnici društvenih mreža poverovali u vest o Ivi Štrljić i zašto joj se nisu obradovali.
„Ako je to tačno, više ni jedan glumac ne bi trebalo da stane na tu scenu“; „Sad će moći da uđe u pozorište bez da kupi ulaznicu“; „SNS blokirao Narodno pozorište“; „A gde je glumila“ , bio je tip najčešćih komentara. Mnogi su postavljali fotografije Ive Štrljić u oskudnoj odeći i novinske tekstove koji ističu njen izgled. Nisam videla ni jedan post koji se referiše na neku njenu ulogu.
I, šta je zaključak?
Da ljudi u Srbiji podrazumevaju da im od SNS-a stižu odluke i potezi koji su loši po njih, ljude u Srbiji, a dobri po SNS. Da je SNS-u jedino na umu i u programu da vlada i diktira, ili kako već glasi glagol od imenice diktator. I da mi nismo ni lakoverni ni željni senzacija, nego živimo u Vučićevoj Srbiji. I to je sve.
E, da, samo još jedan detalj: to što je novi direktor Narodnog pozorišta Dragoljub Bajić kolegama iz „Danasa“ rekao da nije izabrao Ivu Štrljić za saradnicu, ne znači da se neće predomisliti.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve