
Komentar
Koliko nas je?
Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga
Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji
Pre koju godinu pronela se priča da je Svetislav Bule Goncić, tadašnji upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu, odbio da primi u ansambl Drame glumicu Ivu Štrljić iako su njegovi i njeni stranački drugovi to od njega očekivali. Goncić nikada nije ni potvrdio ni demantovao tu priču, pa je nekako prihvaćena kao tačna, ali i odmah zaboravljena. Do ovog vikenda.
U subotu se neviđenom brzinom društvenim mrežama pronela vest da će Iva Štrljić biti nova direktorka Drame Narodnog pozorišta, a u nedelju ujutro je demantovana. U međuvremenu, izazvala je negativne komentare i bes u velikim količinama.
U ovoj priči je pre svega važno da se u pomenutu vest odmah poverovalo, bez zadrške, iako je u mnogim postovima pisalo da vest nije potvrđena, i iako je Iva Štrljić poznatija po odanosti SNS-u i Vučiću, a ne po ulogama.
Ima nekoliko razloga zbog kojih je ovakva reakcija javnosti razumljiva.
Najvidljiviji je julska najezda SNS-a na kulturu prestonice, tokom koje su zauzeli Narodno pozorište, istina još uvek ne celo, i Narodnu biblioteku Srbije.
Prvo je iz te stranke u Narodno pozorište stigao Dragoslav Bokan da bude predsednik Upravnog odbora, pa je umesto Goncića koji je otišao zbog porodičnih razloga na mesto v.d. upravnika postavljen Dragoljub Bajić koji je do tada bio na čelu Opere, a on je, kako mu Statut kuće dopušta, na to upražnjeno mesto odmah postavio Ljubicu Vraneš.
Istovremeno sa pomenutim preslaganjem u nacionalnom teatru, na öelo upravnog odbora Narodne biblioteke Srbije postavljen je istoričar Čedomir Antić, onda je upravnik, pisac Vladimir Pištalo, otišao pre isteka mandata, da bi gotovo sutradan voljom i odlukom SNS-ove Vlade Srbije to mesto popunila Jasmina Ninkov.
Ugušiti sve što diše
Sledeći razlog tiče se potrebe SNS-a da uguši sve što još diše pod njihovom vlašću.
Kao što se zna, i Narodno pozorište i Narodna biblioteka su državne ustanove kulture koje su štrajkovale protiv vlasti i koje su nedvosmisleno i glasno bile za studente i njihovu borbu. Zbog toga ih po mišljenju SNS-a treba zauzdati, na čelna mesta postaviti lojalne ljude, koji neće tolerisati tamo nekakve sindikate i slična prava.
Sa Narodnom bibliotekom su to postigli lako i brzo, naterali su tolerantnog direktora da sam ode, a u Narodnom pozorištu im je preostalo da ukrote neposlušniji deo kolektiva – Dramu i Balet.
Kao nekakva pravna prepreka zauzimanju ostatka Narodnog pozorišta isprečio se mandat Moline Udovički Fotez, sadašnje umetničke direktorke Drame, koji važi do marta iduće godine, ali, s obzirom na onaj rado korišćen naprednjački stav „pa šta?“ ni ta zakonska sitnica nije pokolebala ljude da poveruju u vest o Ivi Štrljić.
Pogotovo što i sama Iva Štrljić, poznata kao ženski Laza Ristovski, deluje kao neko koga bi SNS rado odabrao za direktorku Drame. Jer SNS ceni odane ljude i ne ostaje im dužan. Pa će joj zato sad omogućiti da uđe u Narodno pozorište, i to kao direktorka, a ne kao obična glumica što su izgleda odbili onomad za vreme Goncića.
Elem, sve su to razlozi zbog kojih su korisnici društvenih mreža poverovali u vest o Ivi Štrljić i zašto joj se nisu obradovali.
„Ako je to tačno, više ni jedan glumac ne bi trebalo da stane na tu scenu“; „Sad će moći da uđe u pozorište bez da kupi ulaznicu“; „SNS blokirao Narodno pozorište“; „A gde je glumila“ , bio je tip najčešćih komentara. Mnogi su postavljali fotografije Ive Štrljić u oskudnoj odeći i novinske tekstove koji ističu njen izgled. Nisam videla ni jedan post koji se referiše na neku njenu ulogu.
I, šta je zaključak?
Da ljudi u Srbiji podrazumevaju da im od SNS-a stižu odluke i potezi koji su loši po njih, ljude u Srbiji, a dobri po SNS. Da je SNS-u jedino na umu i u programu da vlada i diktira, ili kako već glasi glagol od imenice diktator. I da mi nismo ni lakoverni ni željni senzacija, nego živimo u Vučićevoj Srbiji. I to je sve.
E, da, samo još jedan detalj: to što je novi direktor Narodnog pozorišta Dragoljub Bajić kolegama iz „Danasa“ rekao da nije izabrao Ivu Štrljić za saradnicu, ne znači da se neće predomisliti.
Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga
To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena
Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve