Što se ono pred skupštinom bijeli? Nije snijeg, a još manje labudovi. To su – sinovi moji – Vučić Aleksandra čadori.
Kakva im je svrha?
Prva je uzurpiranje javnog prostora da bi se onemogućili protesti studenata i građana; skupštinski plato i Pionirski park su zabran režimskih miljenika i glavna baza naprednjačkih kapuljaša.
Druga svrha čadora je čudesna i nepojmljiva potreba predsjednika Srbije da ima svoj studentski pokret – jest da je falš i fiktivan, al’ je barem njegov. Razgali se Vučić svaki put kada pogleda kroz prozor.
Treću i najvažniju ulogu čadori imaju kao eksponat paralelne stvarnosti koji se može očima vidjeti i prstima opipati. To Potemkinovo selo svašta mora da prekrije. Između ostalog i da je Dijana Hrka – majka čiji je sin Stefan poginuo u padu nadstrešnice – napustila Srbiju zato što joj je ugrožena bezbjednost.
Izbori i dr Đuro Macut
Društvena revolucija koju su pokrenuli i vode studenti već je promijenila Srbiju. Ovo najbolje potvrđuju čadori ćacilenda, odnosno, jadni pokušaj da se preko njih demantira stvarnost.
No, da bi se promjena u društvu verificirala, neophodan je politički iskorak. Dio studenata ga vidi u vanrednim parlamentarnim izbora i to već 29. juna.
Hoće li ih zaista biti? Malo je vjerojatno. Politikolog Boban Stojanović ukazuje da Vučić raspisuje izbore samo kada njemu odgovara, a to svakako nije aktualni trenutak.
Dalje, studenti bi mu po drugi put srušili vladu za manje od tri mjeseca, a jedva je skrpio kabinet Đure Macuta. Inače, premijer je na prethodne četiri tek priložio petu nekretninu procijenjenu na više od milion evra. Kako da sad podnese ostavku, gdje će vam duša, studenti?
Ipak, što god bude sa zahtjevom za izborima u junu, jedno je izvjesno. A to je da Vučić – koji je ih nudio za svaku sitnicu – ovaj put bježi od glasačke kutije. To priznavanje nesigurnosti, moglo bi mu i te kako zagorčati ljeto.
Dva izazova
Ali – oprez. Parlamentarni izbori čekaju Srbiju, pitanje je samo kada. Prema onome što naprednjačka mašinerija demonstrira na lokalu – u Zaječaru i Kosjeriću – jasno je da im ne pada na pamet pristanak na iole fer i poštene uvjete izjašnjavanja građana. Zato su pred studentima veliki izazovi bez obzira da li će i kako formirati svoju listu.
Jedan je neumorna borba za prihvatljive izborne uvjete, a drugi samo učešće u glasačkom procesu.
Sa inkluzivnošću stvorenoj na plenumima studenti bi trebali nastaviti i prilikom ovog angažmana. Svaki glas je važan, svaki postotak dragocjen. I niko tu nije suvišan, uključujući u nekom koraku i opoziciju – kakva god bila.
