img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Branitelji »svega srpskog« od… svega srpskog

09. oktobar 2019, 18:50 Teofil Pančić
Copied

Pravi cilj moralne panike oko "uvrede zastave" je permanentno držanje društva u strahu i zaptu, večito sumnjičenje svih koji imaju kritičke primedbe na Vladara i dvorjane

Što je neko društvo demokratski zrelije, što je neka kultura samosvesnija i emancipovanija, to je manje tabua i „svetinja“, i to im je slađe s preostalim se bagažom od te vrste nemilosrdno obračunavati, ne iz kakvog sadističkog poriva, nego iz puke preventivne samoodbrane: ako se, makar i u potaji, nastavi s uzgajanjem represivnih tabua u ime preživelih vrednosti i standarda, pre ili kasnije krenuće kontraofanziva onih koji imaju načelni, fundamentalni problem s ljudskom slobodom.

Odrastali smo u društvu prepunom tabua, mahom ideološke naravi. Odmenili su ih tabui „patriotske“ vrste, još gori, jer su barem latentno ubilački. Koliko nam je samo otvaralo i um i srce kad bismo gledali kako se, na primer, Montipajtonovci genijalno i bespoštedno šale na račun tradicijskih, „državotvornih“, klasnih i ostalih uvreženih vrednosti i svetinja konteksta u kojem su formirani: monarhije, vojske, policije, aristokratije, pompeznog maloengleskog samozadovoljstva! Na račun vlastitih državnika, vojskovođa, klasika i bardova, vascele imperijalne istorije, na račun mitskih britanskih ratnih pobeda, čak i one istorijski i moralno najnespornije – nad Hitlerom…

Čemu ovaj i ovakav uvod? Pojma nemam… Nego, sad se nešto prisećam kako sam pre godinu-dve u NHK Ivan Zajc u Rijeci gledao famoznu predstavu Olivera Frljića u kojoj glumica Nika Mišković, gola, ali s hidžabom na glavi, iz vagine vadi hrvatsku zastavu. Bilo je to bogznakako skandalozno, ponegde su izbijale žestoke demonstracije zbog te i sličnih scena, mada ne i u Rijeci, Rijeka je ozbiljan grad, u miru sa sobom i drugima. Nemam predstavu šta je toliko ljutilo iznenagjene i uvregjene – u čemu je problem s bezazlenim malim orošavanjem jedne zastave? Šta je uvredljivo i „nečisto“ u tome? Kanda bi jedino dr Frojd, ako bi pregledao pacijente koji su zapadali u histeriju pred ovom scenom, imao odgovor na to pitanje.

Zašto sam se, pak, ovoga sad setio? Nemam pojma. Nego, čitam ovih dana kako se nadigla izvesna moralna panika jer je na nekom festivalu u Leskovcu, u predstavi „Pad“ Kokana Mladenovića, glumac Branislav Trifunović navodno pocepao zastavu Srbije. Pa bi neki da mu sude zbog toga, jer da je počinio krivično delo protiv ugleda i simbola Republike Srbije. Neki nadobudni fiškal u izjavi za kad-kažem-novine, mrtav ozbiljan čak detaljiše i popuje: ako je glumac to uradio samovoljno onda ovo, a ako je postupao po instrukcijama reditelja onda ono… Najbizarnije od svega je što se opisan čin nije ni odigrao onako kako je o njemu (u fake news maniru) izveštavano, jer Trifunović u predstavi sa zastavom nema nikakav kontakt, nego je to jedna devojčica rašije da od nje napravi sebi haljinu… Što je, uzgred, svakako jedan od načina da od zastave napravite nešto korisno.

U vezi s tim, gle, prisećam se i kako je, tamo negde u sumrak „petooktobarske republike“, taj isti Oliver Frljić u Ateljeu 212 režirao predstavu Zoran Đinđić, a u kojoj je igrao i taj Branislav Trifunović, a upravnik pozorišta beše taj Kokan Mladenović, a u predstavi je glumica Tamara Krcunović glumila da povraća po jednoj tkanini koja je glumila da je zastava Srbije, pa su tim povodom neke rodoljubne persone teatralno padale u nesves’, ali pretnji pravnim posledicama koliko znam nije bilo, jer ipak je to bilo vreme nenarodnog režima…

Nego, vratimo se mi aktuelnom tzv. slučaju. Nije tu poenta je li Trifunović stvarno „pocepao zastavu“ ili nije. Cepao – ne cepao, na isto mu dođe: najpre, on je ionako targetiran kao jedan od dežurnih „izdajnika“, jedan od onih koji bi pred najgorim ološem ove zemlje imali uvek iznova polagati ispit iz patriotizma kao specifično sadističke forme „lojalnosti“ poretku. Niko sa zrnom časti to neće raditi; razume se da je i Trifunović s gađenjem odbio takav „zadatak“. Razume se i to da zbivanje na pozorišnoj sceni, tokom – da prostite – izvođenja umetničkog dela, ne podleže istim pravnim niti moralnim standardima kao ono u „običnoj“ stvarnosti; da nije tako, svakom bi se glumcu koji igra Hamleta sudilo za ubistvo. Zašto mu se ne sudi? Zato što je Kralj zapravo živ, a to i nije baš „pravi“ kralj nego građanin angažovan na poslovima i radnim zadacima pozorišnog glumca, kao što ni pištolj nije pištolj a ni zastava nije zastava, nego scenski rekvizit. Bude čoveku malo i neprijatno što mora odrasle i obrazovane ljude da obaveštava o tako notornim stvarima, ali eto.

Naposletku, jasno je da su ovde veselo neznanje, kulturna neupućenost i bahati primitivizam samo iskorišćeni kao zgodno pogonsko gorivo za pokretanje veštački izazvane moralne panike. Pravi cilj ovakvih serijskih svinjarija je permanentno držanje društva u strahu i zaptu, večito sumnjičenje svih koji imaju kritičke primedbe na Vladara i dvorjane i na (anti)sistem njihovog vladanja da su zapravo protivnici i mrzitelji svega-što-je-naše, u ovom slučaju „svega srpskog“, što je jedna od najodvratnijih frazetina u opticaju, i čim uočite nekoga da je koristi za targetiranje ljudi možete slobodno smatrati da ste na delu videli preispoljnu hulju i amoralnu ništariju. A kada već ugledate preispoljnu hulju i amoralnu ništariju kako obavlja prljave denuncijantske posliće za ovaj i ovakav režim, nećete se valjda iznenaditi i zgroziti kao da ste videli govno na princezinoj cipelici? Naprotiv, sve je na svom mestu i svi su baš tamo gde treba da budu, u ulogama koje im najbolje leže.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

01.maj 2026. Filip Švarm

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure