

Imovina državnih funkcionera
Ministarka Đedović Handanović više nema firmu u Hrvatskoj
Trovački sud u Zagrebu objavio je da Dubravka Đedović Handanović „prestaje biti član društva“ Kulturistria




Kako je ruski ambassador Aleksandar Bocan-Harčenko poručio Aleksandru Vučiću da može imati problem kakav niko u Evropi nema
Ako Aleksandar Vučić zavede sankcije Rusiji, postaće nacionalni izdajnik. Ovo mu ne poručuju Boško Obradović ili Milica Zavetnica, već ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko. Izrazio se diplomatski, sa sve pozivanjem na izjavu samog Vučića da je nacionalni interes Srbije da ne zavodi sankciji Rusiji. Međutim, suština je ista.
Bocan-Harčenko zna što govori. On je usred Beograda predvodio marš Besmrtnog puka u kojem je nošen Putin od kartona i transparent sa slovom „Z“. Nije to bila nikakva antifašistička manifestacija, već demonstracija podrške ruskom napadu na Ukrajinu. Ovo, uostalom, dokazuje odnos države prema partizanskom pokretu i Narodnooslobodilačkoj borbi; proslave Dana pobjede i oslobođenja Beograda isključivo su služile za propagandne fešte pokazivanja bliskosti sa Kremljom.
U tom kontekstu, ruski ambasador je ponovio da razumije „nevjerojatne pritiske Zapada“ na Srbiju. Ali – što ako ona poklekene? Hoće li i dalje biti razumijevanja?
Neće. Bocan-Harčenko je kristalno jasan – u slučaju da zavede sankcije, Srbija za Rusiju ne bi više bila prijateljska, a kamoli „bratska“ zemlja. U najboljem slučaju, ubuduće bi masno plaćala plin i naftu. Jer, kako je ambasdor naglasio, takvi aranžmani se sklapaju u okviru cjelokupnih političkih odnosa dviju zemalja.
Svojim istupom Bocan-Harčenko je rekao da Moskvu ne prihvata pritisak Zapada kao izgovor za sankcije. Naprotiv, ima i Rusija čime da pritisne Srbiju: kad se nafti i plinu doda opće uvjerenje u prorusko raspoloženje naroda, eto Vučiću problema kojeg niko u Evropi nema. Srbiju ionako ne zovu u Evropsku uniju, a i većinsko javno mnijenje je protiv nje.
Nema sumnje da će poslije Bocan-Harčenka i ambasadori sa Zapada imati što da kažu, podjednako diplomatskim riječnikom. No, kako je Srbija dospijela u ovu situaciju? Zar je zaista toliko važana za obje strane globalnog sukoba?
Čitalac dobro zna da nije, ni izdaleka. Također, i da je u pitanju posljedica sjedenja na dvije stolice, odnosno, šibicarenja bez ikakvih vrijednosti i principa, vođeno prizemnim dnevnopolitičkim interesima. Zato takvo zavlačenje kad-tad dođe na naplatu – svi pritiskaju, niko ne brani.
U slučaju Srbije, posebno je bizarno da je vreme amabasadorskih prijetnji izazvala bez ikakve potrebe – njen izbor već je napravljen. Geografija, istorija, okruženje – i da se ne zaboravi – strateško opredjeljenje države upućuju je na Evropsku uniju. Nema kud.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Trovački sud u Zagrebu objavio je da Dubravka Đedović Handanović „prestaje biti član društva“ Kulturistria


Evropskom sudu za ljudska prava obratilo se 47 građana, navodeći pod punim identitetom svoja iskustva sa „zvučnim topom“, dok je oko 200 ljudi dalo izjave u Prvom osnovnom javnom tužilaštvu u Beogradu


Više javno tužilaštvo u Beogradu tvrdi da su studenti „preduzimali radnje kako bi realizovali simulaciju upotrebe ‘zvučnog topa’“ što bi dovelo do nemira i nasilne promene ustavnog uređenja. Da li je režim stavrno spreman da studente hapsi i optuži za to delo


„Ko se lača mati…“, rekla je svojevremeno Ana Brnabić. Sada se latila zvučnog topa i optužila studente da su hteli da ubiju Aleksandra Vučića i izazovu građanski rat. Njen izliv hinjene preneraženosti zvučao je nadrealno


Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve