Zaborav i poštovanje

O Josipu Brozu Titu se u medijima u Republici Srpskoj poslednjih petnaest godina veoma rijetko govorilo. I kad je to činjeno, Tito je spominjan uglavnom u negativnom svjetlu. Otuda su iznenadili rezultati istraživanja s kraja prošle godine, koje je pokazalo da adolescenti u Republici Srpskoj najviše cijene upravo Josipa Broza Tita. U dobre Titove osobine srednjoškolci su ubrojali diplomatsku veštinu s kojom je na ovim našim prostorima uspio uspostaviti vjersku i nacionalnu toleranciju. Ocijenjen je i kao mudar i inteligentan političar, odlučan čovjek koji je dobro obavljao svoj posao, patriota. Prema tumačenju ovog istraživanja, Tito je postao simbol boljeg života i socijalne pravde za mlade u Republici Srpskoj. Psiholozi vjeruju da su mladi ovakve stavove formirali pod uticajem porodice, rodbine i okruženja u kojem žive, dok je, prema ovom istraživanju, uticaj medija neznatniji.

Krajem prošle godine u Banjaluci je osnovano prvo, a prema zakonskim odredbama i jedino (sva ostala slična udruženja u drugim gradovima RS mogu biti samo ogranci banjalučkom društvu) Društvo „Josip Broz Tito“, koje će „gajiti i razvijati poštovanje prema djelu maršala Josipa Broza Tita, kao najveće i najomiljenije istorijske ličnosti u antifašističkoj borbi, NOR-u 1941–1945. i u poslijeratnoj izgradnji zemlje, simbola naprednih snaga naše zemlje za slobodu, mir i progres u svijetu“. Trenutno na prostoru BiH djeluje 17 društava sa Titovim imenom koja rade na zaštiti njegovog lika i djela; sva se nalaze pod okriljem Saveza društava BiH, čiji je predsjednik poznati političar iz Titovih vremena i jedini živi predsjednik SFRJ, Raif Dizdarević.

Banjalučko društvo broji oko 320 članova, što i nije tako mnogo u odnosu na broj stanovnika Banjaluke, kao i na podatak da su u ovom gradu u Titovo vrijeme 24.500 građana bili članovi Saveza komunista, što je ovu partijsku jedinicu činilo drugom u bivšoj Jugoslaviji. Predstavnici nacionalnih, nacionalističkih stranaka nemaju pristup ovom društvu. „Društvo se neće baviti novijom istorijom, nismo ni pozvani o tome da govorimo. Mi želimo jednostavno govoriti istinu o vremenu u kojem smo živjeli. Svi poslije Tita ne samo da nisu dovoljno informisani o liku i djelu Josipa Broza, već su i nakaradno informisani o tome“, obrazložio je za „Vreme“ zadaću Društva „J.B. Tito“ njegov predsjednik u Banjaluci Mirko Raca.

Banjalučko društvo okuplja oko 60 članova, koji su rođeni poslije Titove smrti. Po mišljenju našeg sagovornika riječ je o „mladima koji uglavnom potiču iz mješovitih brakova, koji ne žele živjeti u nacionalnim torovima“. Sopstvenu motivisanost da osnuje ovakvo društvo Raca nalazi u „razočaranosti sopstvenim narodom i radničkom klasom u bivšoj Jugoslaviji“…

Trenutno u Banjaluci, kao ni u cijeloj Republici Srpskoj, ne postoji niti jedna ulica ni ustanova koje nose Titovo ime, pa Društvo namjerava povesti borbu da barem jedna ulica u najvećem gradu RS dobije ime Josipa Broza. Za Mirka Racu neshvatljivo je da u Banjaluci nijedna ulica ne nosi Titovo ime, ali postoje neke u Republici Srpskoj koje nose ime popa Đujića, „čija su zlodjela poznata u Krajini“. Dan Titove smrti ovo društvo obilježiće odlaskom u Beograd skupa sa ostalim društvima sa prostora bivše Jugoslavije, dok se 25. maja članovi istih društava okupljaju u Kumrovcu.

Živorad Pećarić, poznati slikar, arhitekta i dugogodišnji scenograf u Narodnom pozorištu RS pamti tri Titove posjete Banjaluci. Sjeća se da u Titovo vrijeme nije bio proganjan i maltretiran, iako je javno kritikovao i pisao da su tadašnji direktor pozorišta i cijeli komitet (misli na Savez komunista, op.a.) lopovi. „Nisam bio bolesno ‘zaljubljen’ u njega, ali su ideje kojima je on stremio zdravije i bolje nego ove danas“, kaže Pećarić za „Vreme“. „Mi smo primitivan narod. Bogatstvo među ljudima je u njihovim različitostima, drugačijem razmišljanju. Ja sam živio otvorenih očiju u Zagrebu, Beogradu, Sloveniji i ne sjećam se da me je neko maltretirao zbog moje nacionalne pripadnosti.“ Naš sagovornik kaže da je nekada sportistima iz bivše Jugoslavije bilo dovoljno u svijetu reći odakle dolaze i svi su ih odmah vezivali za Tita, dok danas pri pomenu nacionalne pripadnosti (Srbin, Hrvat…) u svijetu bivate identifikovani kao divljak. Pećarić ne smatra da je prethodni režim bio posve dobar, ali „kao zdravstveni osiguranik mogli ste se liječiti i u inostranstvu, dok danas u zdravstene ustanove kad idete na liječenje morate sa sobom ponijeti i lijekove“.

Vojnopolitički analitičar iz Banjaluke Gostimir Popović je u većoj mjeri kritičan prema Titovom djelu i liku. Popović kaže da su „sama ličnost i njegov identitet još uvek upitni i samo je pitanje vremena kada će da se otvore neki novi (tajni) arhivi koji će dati više svetla na Titovu aktivnost“, mada je siguran da se nikada neće saznati puna istina. „Vrlo vešto koristi ultimatum svog mentora iz Drugog svetskog rata (Staljina) zapadnim saveznicima da ga priznaju, te vešto manipulišući masama i javnošću pretvara se u neprikosnovenog, ali i nedodirljiivog. Sistem koji je izgradio po svojoj meri tačno je trajao koliko i on sam, što znači da ne da nije bio dobar, već uopšte nije bio sistem. Posledice će u regionu da se osećaju još mnogo godina, možda i nekoliko desetina“, kaže za „Vreme“ Gostimir Popović.

Za vojnopolitičkog analitičara Gostimira Popovića je cjelokupan odnos prema ličnostima koje su na ovaj ili onaj način obilježile drugu polovinu dvadesetog vijeka još uvijek višeslojan i zasniva se na emocijama, a ne na kvantitativnoj i kvalitativnoj analizi dolaska na vlast, održavanja na vlasti i stvaranja održivog sistema. Popović priznaje da je Josip Broz bio „dobar organizator, praktičar, sposoban da sagleda i proceni u kojem smeru da ispruži ruku, u kojem da pogne glavu, a u kojem da pokaže snagu. Snagu, onu sirovu i nekontrolisanu, uglavnom je pokazivao prema narodu, a posebno srpskom“, smatra Popović, te otuda svaku javnu manifestaciju, bilo podrške ili oponentsku, smatra jednostavno nepotrebnom. „Sa ulice, na kojoj je on uglavnom osmišljavao svoj sistem vladanja, treba se vratiti u istorijske arhive, koliko je moguće, neutralno sagledati sve uzroke, događaje i posledice vremena u kome je imao značajnu ulogu“, zaključio je Popović u razgovoru za „Vreme“.

Mlađenka Malić maturirala je godinu dana poslije Titove smrti. Njen rad nosio je naziv „Tito strateg“. Nismo imali priliku zaviriti u promišljanja tadašnje mlade maturantice, ali 24 godine kasnije, kod Malićeve i dalje prevladava, unatoč uočenim slabostima, pozitivan odnos prema Titu. Malićeva je svjesna da danas kod ljudi koji se nalaze u sistemu vlasti ne postoji uvažavanje Josipa Broza Tita. „Tita posmatram danas kroz neke paralele koje rado povlačim između dva vremena i dva sistema. Često upoređujem kako se ondašnji sistem odnosio prema djeci bez roditelja (i sama sam bila dijete bez roditelja), a kakav je taj odnos danas. Nakon upoređivanja mogu samo žaliti za onim vremenima“, kaže sagovornica „Vremena“.