»Vreme Vojvodine« – Kulturno mapiranje Vojvodine (2): Teško je poznati život, a slikati je lako
Tokom ove godine nedeljnik „Vreme“ će u okviru projekta „Vreme Vojvodine“, u nekoliko nastavaka i kroz seriju tekstova, dati jedan mogući predlog za
kulturno mapiranje Vojvodine. Tema ovog broja tiče se likovnih umetnosti na tlu Vojvodine. Projekat „Vreme Vojvodine“ podržala je Vlada autonomne pokrajine Vojvodine i Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje u okviru „Konkursa za sufinansiranje projekata podsticanja informativnih sadržaja medija“.
Na početku ovog pregleda umetnosti Vojvodine treba reći ono čime Ješa Denegri počinje tekst Vojvođanski umetnički prostor: „Korišćenje i zagovaranje pojmova poput ‘vojvođanska umetnost’, ‘umetnost u Vojvodini’, ‘vojvođanska umetnička scena’, ‘vojvođanski umetnički prostor’, ‘vojvođanski likovni prostor’ i sl. nema dnevnopolitičke konotacije, pogotovo ne one sa pozicija ‘autonomije’ ili ‘secesije’ u odnosu na srpsku ili beogradsku umetničku situaciju, niti je pak posredi relacija ‘margine’ naspram ‘centra’ od kojega ta navodna margina nastoji da se otrgne i odvoji. Savremena pluralistički zasnovana istorija moderne umetnosti rado raspravlja o ‘uporednim istorijama’, ‘paralelnim pričama’, ‘zasebnim svetovima’, ‘ravnopravnim pojavama’, od kojih svaka (istorija, priča, svet, pojava) u takvom sklopu poseduje sopstvena i specifična svojstva. Ništa drugo i ništa više ne traži se ni od umetničke problematike i umetničke produkcije nastale u geografskom i kulturnom ambijentu Vojvodine, osim da one budu prepoznate i cenjene – od sebe i od drugih – kao jedna svojevrsna, neponovljiva, nepodudarna, dakle kao samostalna i sa svima ostalima u principu i u polazištu punopravna umetnička situacija unutar današnjeg najšireg mogućeg globalnog i multikulturnog konteksta.“
Likovna umetnost na prostoru Vojvodine datira još iz 3. i 4. veka naše ere. Iz tog antičkog doba, najveću umetničku vrednost imaju fragmenti mozaika i fresaka pronađeni u ostacima grada Sirmijuma. Dokazi artificijelnosti umetnosti srednjeg veka jesu freske nastale od 13. do 18. veka, koje se nalaze u fruškogorskim manastirima.
Srbi su, u Velikim seobama 1690. i 1739. godine na teritoriju Austrougarske doneli tradiciju srpske srednjovekovne umetnosti, koja je poštovala okvire istočne pravoslavne ikonografije, da bi zatim primali i nove uticaje. Na taj način, tokom 18. i 19. veka umetnost na tlu Vojvodine se razvija od zografskog slikarstva do stvaralaštva sa svim obeležjima tadašnjih tokova evropske umetnosti. Na tom putu evropeizacije srpske umetnosti, prednjačili su grafičari i slikari ikonopisci. Zidno slikarstvo zadržalo je nešto duže duh tradicionalne vizantijske ikonografije, a prva barokizacija viđena je na freskama u manastiru Bođani u Bačkoj, krajem prve polovine 19. veka.
Od sredine 18. veka, osim sakralnih tema dominantnih u srpskom slikarstvu, javlja se i građanski portret. U poslednjoj četvrtini veka, pojavljuje se prva generacija školovanih slikara, učenika Bečke akademije, koji prihvataju savremene umetničke tokove i postaju nosioci dalje evropeizacije umetnosti u 19. veku i novih stilskih tendencija sve do sedamdesetih godina 19. veka kada Minhen postaje novi centar obrazovanja slikara sa ovih prostora. Ovo razdoblje nosi i tri velike slikarske epohe: klasicizam – bidermajer, romantizam i realizam.
Početak 19. veka je u duhu klasicizma, bidermajer u svojim najboljim delima portretnog žanra dostiže evropski nivo, da bi u romantizmu najzastupljeniji bio portret. Poslednja četvrtina 19. veka je period realizma, kada Minhen postaje značajniji centar od Beča što daje veliki podsticaj našim slikarima u razvoju akademskog realizma.
U prvim decenijama 20. veka slikari su zaokupljeni problemom fenomena svetlosti i boje. Širok je raspon pravaca, od produženog akademizma, preko plenerizma, impresionizma, jugendstila i simbolizma do ekspresionizma. Drugi period, vreme između dva svetska rata, bavi se pretežno istraživanjem fenomena forme likovnog dela, a pravci su: dadaizam, sezanizam i postkubizam, ekspresionizam forme i boje, poetski realizam, nadrealizam i socijalna umetnost.
U prvim godinama posle Drugog svetskog rata umetnost i na tlu Vojvodine karakteriše dezorijentisanost, nesnalaženje i dosta nevešto prilagođavanje idejama socijalističkog realizma što je srećom, kao posledica proklamovanih umetničkih sloboda, napušteno posle 1950. godine prihvatanjem novih i savremenih likovnih ideja.
Vojvođanski tekstualizam i konceptualizam, odnosno – nova umetnost sedamdesetih, pojava koja na vojvođanskoj umetničkoj sceni čini odlučni otklon i od lokalnog umerenog modernizma i od domaćeg enformela, koji su bili dominantni u prethodnom periodu, da bi od osamdesetih godina naovamo na umetničkoj sceni delovao širok dijapazon programskih i stilskih opredeljenja, raznolikih jezika, medija, postupaka, zasebnih autorskih poetika i pozicija.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ivan Milikić, osnivač Smartsy, savetnik za digitalnu transformaciju pri Ambasadi Kazahstana u Beogradu i sekretar Udruženja za elektronske komunikacije i informaciono društvo Privredne komore Srbije
Zašto Srbiji, koja ume da napravi vrhunsku tehnologiju, i dalje teško uspeva da je proda? U autorskom tekstu za SEE UP Ivan Milikić, osnivač startapa Smartsy, piše o putu od izvoza IT usluga ka sopstvenim proizvodima i o Zapadu kao o školi standarda. Kao tržište za prvog velikog kupca predlaže Centralnu Aziju, pre svega Kazahstan i Uzbekistan. Njegova poruka je jasna: ne nedostaju nam događaji i nagrade, nedostaju nam pravi kupci
Branislav Vujović, preduzetnik i predsednik nadzornog odbora NF Innova
Branislav Vujović je osnivač jedne od najvećih IT kompanija u Srbiji sa međunarodnim poslovanjem, autor i profesor, kao i jedan od najprepoznatljivijih stručnjaka za fintech u regionu. Za SEE UP Times predstavlja četiri modela saradnje startapa i velikih kompanija u oblasti veštačke inteligencije – kao i pitanja na koja obe strane treba da odgovore pre nego što bilo šta potpišu
TBC banka već je bila najveća finansijska institucija u Gruziji kada su odlučili da počnu iznova. Eksluzivno za SEE UP, CEO Nika Kurdiani objašnjava logiku iza pokretanja nečeg novog upravo onda kada ste na vrhuncu
Teo Teoharis, izvršni predsednik i osnivač, Agoge Ventures
Zašto je održivost postala uslov za pristup kapitalu i zašto Jugoistočna Evropa mora da izgradi platforme koje njenim osnivačima, kompanijama i institucijama omogućavaju da oblikuju agendu – Biljana Braithwaite, izvršna direktorka i suosnivačica Sustineri Partners za SEE UP
Aleksandar Vučić bi da mu Srbija bude zahvalna što izborni poraz nije pretvorio u nasilje. Pre toga morao bi da objasni čemu su služile pripreme za izbornu noć, pre svega u Pionirskom parku
Kritika koja nije u stanju da položi računa o sebi samoj nije kritika. Razlika između kritike, propagande i laži se, na samom početku Petooktobarske republike, zamaglila. Tu grešku, ovog puta, ne bismo smeli da ponovimo.
U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.