Roman
Sjajno pripovedanje… prezabibereno “filozofiranjem”Karl Uve Knausgor: Jutarnja zvezda; prevod s norveškog Radoš Kosović; Booka, Beograd, 2023.
Karl Uve Knausgor: Jutarnja zvezda; prevod s norveškog Radoš Kosović; Booka, Beograd, 2023.
Jezik je živi organizam koji se neprestano menja. Jezik neprestano vrije. To, međutim, ne znači da jezik može, odnosno sme, da primi i podnosi bilo šta. Zbog toga postoje institucije koje vode računa o jeziku, one su brana od upada đubreta. A upravo to se dešava u Srbiji
Juri Erera: Konci kraljevstva Znaci koji će prethoditi kraju sveta Razmena tela prevod sa španskog Vesna Stamenković Blum, Beograd, 2023.
Nije kod Fosea vreme tek sila koja se odvija bez obzira šta junaci rade, već se vreme nalazi u samim junacima kao forma čulnosti koja strukturira njihov život, te su možda baš zbog toga Foseovi tekstovi, na način neuporediv, istovremeno savršeno fizički i duboko metafizički
Ako s tumačenja 5. oktobra skinemo emotivne nanose, izneverene nade i razočaranja, te odolimo spekulacijama, nagađanjima i pogodbenom načinu (šta bi bilo da je bilo) ostaje nesporna okolnost: period od pada Slobodana Miloševića (dakle 5. oktobar 2000. godine) do dolaska Aleksandra Vučića na vlast, bio je najslobodniji period u istoriji Srbije
Svetislav Basara: Rekapitulacija Službeni glasnik, Beograd, 2023.
Razlozi za nemar vlasti, čak i neprijateljstvo prema filozofiji, jasni su i najmanje zanimljivi. Filozofija stvara slobodne ljude, a svaka autoritarna struktura zazire od učenih i slobodnih ljudi. Legitimnim se, međutim, može učiniti pitanje o tome gde bi se toliki filozofi i humanistički naučnici zapošljavali, šta bi oni radili? To je, međutim, slabo pitanje
Razlozi za nemar vlasti, čak i neprijateljstvo prema filozofiji, jasni su i najmanje zanimljivi. Filozofija stvara slobodne ljude, a svaka autoritarna struktura zazire od učenih i slobodnih ljudi. Legitimnim se, međutim, može učiniti pitanje o tome gde bi se toliki filozofi i humanistički naučnici zapošljavali, šta bi oni radili? To je, međutim, slabo pitanje
Zabavno je (premda i zastrašujuće) da neuki zakonodavac, kome su usta puna identiteta, ne zna da je upravo jezik armatura identiteta, te ga proglašava pukim sredstvom
Džuno Dijaz: Kratki čudesni život Oskara Vaoa; prevod Bojan Bosnić; Booka, Beograd, 2023.
Čudan su svet ti Vojvođani. Evo Đorđe Balašević, na primer. Smatrao je sebe mornarom, a do najbližeg mora imao je hiljadu kilometara otprilike. Ili Veljko Stojnić, biciklista, Somborac. Čovek kida na planinama, a najbliže brdo mu je na 200 kilometara od Sombora. Pa kad pređe tih 200 kilometara, verovatno više nema snage da se uspne uz to brdo. Zbog toga je, treninga radi, odlučio da priđe brdu, to jest planini. Čim izađe iz Novog Sada, eto mu Fruške gore. Doduše, uz dužno poštovanje, nije Fruška gora baš Monblan, pa pitamo Veljka kako trenira. “Dobra je Fruška gora”, kaže, “ima tu ozbiljnih uspona. Ali, naravno, treniram i u inostranstvu”