Utisci poslanika Studentske liste nakon prvog dana nove Skupštine bili su koloritni. Kada su, posle gotovo dva sata govora Aleksandra Vučića, izašli sa sednice, mnogima je bilo drago što se sve samo završilo.
Prvi na listi SL Ilija Srdanović za „Vreme“ je izjavio da je „s ozbirom na sve što ih je čekalo ipak zadovoljan jer je pretres praktično završen“.
„Na nama je da sada izglasamo predsednika Narodne skupštine“, odgovorio je na pitanje koliko im je teško palo Vučićevo obraćanje u beskraj, na koje je imao pravo po poslovniku.
Ni približno toliko odmereni bili su pojedini drugi sveže ušli poslanici.
„Bivši predsednik je udavio Boga u nama“m kazao je glumac Bojan Dimitrijević – Pikac, dok je njegov kolega sa pozornice Dragan Jovanović komentarisao: „Bilo je prilično traumatično.“
Ko zna, a ko se diči time da ne zna
Zluradi skupštinski izveštači iz medija naklonjenih bivšem režimu po holu su prvog dana komentarisali kako ovo pokazuje samo kako naprednjaci imaju znanje u Skupštini, jer su mnogi od njih, poput Vučića, profesionalni političari bez drugog zanimanja. Kažu da će kolege sa Studenske liste loviti u povredama poslovnika.
Sa druge strane, pojedini poslanici SL otvoreno su govorili da ne znaju ni gde je skupštinski bife niti toalet pre nego što je trebalo da preuzmu poslanički mandat.
„Iskren da budem, ja se jako loše snalazim u Skupštini“, rekao je za „Vreme“ jedan novi poslanik sa SL, kada je trebalo da se nađemo. „Bio sam u Domu parlamenta pre 15 godina i to na nekom stručnom sastanku za moju oblast.“
Znanje koje se traži
Ipak, građani su sa 2,3 miliona glasova pokazali da poznavanje poslovnika i profesionalizacija politike nisu nešto što traže kod ljudi koje žele da ih predstavljaju. Upravo suprotno – izgleda da je ljudima i simpatično što se neko nije ceo život bavio politikom i načinom na koji će da opstruira kreiranje novog parlamenta, već je radio nešto drugo iz „svoje oblasti“.
Kako SL lista ima sijaset doktora nauka, čini se da će pokoji zakon i njegovu primenu brzo uspeti da nauče. Tako su uradili i prethodni poslanici, pa su oni iz Zeleno-levog fronta na primer bili vrlo aktivni u Skupštini u prethodnom sazivu, iako im je bio prvi.
Da su za to zainteresovani i medji govori podatak da je prvi dan saziva Skupštine pratilo oko 300 medijskih radnika. Toliko ih se prijavilo da se akredituje u parlamentu, a ko zna koliko je pratilo sednicu iz redakcija.
Ni približno nije bilo tako u prethodnim sazivima, pogotovo poslednjih nekoliko naprednjačkih koalicija. Opet priznaju ti isti skupštinski izveštači, a potvrđuji i pojedini skupštinski radnici – na mnoge sednice Skupštine poslednjih godina gotovo niko nije dolazio. Tu i tamo bi iz ministarstava poslali fotografa da zabeleži „događaj“ – da imaju za arhivu.
Skupštinsko osoblje se, verovatno zato, 17. novembra ponašalo izrazito srdačno, vodilo „nove“ skupštinske novinare po zakukuljenim tunelima i prolazima. Jer je ova zgrada zaista zahtevna za snalaženje.
„Dobro nam došli, niste dugo bili“, rekli su neki od njih novinarima „Vremena“.
Taze radnici
Ipak, kako je dan odmicao, i taze novinari i taze poslanici brzo su se snašli.
Kako je Srdanović rekao za „Vreme“, Studenskoj listi je bilo važno da odradi posao zbog kojeg je došla i zato je strpljivo slušala Vučića kako bi dan kasnije izglasala prvog čoveka Skupštine, što će se verovatno i dogoditi 18. novembra.
Koloritno je to opisao za „Vreme“ i Dragan Jovanović, koji je rekao da taj trenutak prvog dana ništa neće pokvariti jer su „oni sada tu i ostaju tu“.
„Uvek su mi bila dosadna ta čitanja pred predstavu. Jedva čekam da mi sada izađemo na scenu“, opisao je.
Može li Vučić da nastavi ovako
Vučić je 17. novembra govorio u Skupštini Srbije sat i 43 minuta, a osnov za njegovo dugo izlaganje bio je status ovlašćenog predstavnika predlagača.
To je član 96, stav 1, prva alineja upravo tog poslovnika Narodne skupštine koji treba pomno izučiti. Kako se na sednici razmatrao predlog za izbor predsednika Narodne skupštine, Vučić je nastupao kao ovlašćeni predstavnik predlagača, odnosno poslaničke grupe koja je predložila kandidata Stojana Radenovića. Zbog toga nije imao vremensko ograničenje za izlaganje.
Ali postoji i druga važna odredba – član 106. Ona propisuje da govornik može da govori samo o pitanju koje je na dnevnom redu. Predsedavajući je bio dužan da ga opomene ako se udalji od teme, a ako nastavi, može da mu oduzme reč. To je komentarisao i Jovo Bakić, koji nije osporavao Vučićevo pravo da govori neograničeno, već je tvrdio da je predsedavajući morao da ga vraća na temu rasprave.
Ubuduće ipak neće biti tako. Od sada će bivši predsednik zemlje imati mogućnost da govori najviše 20 minuta kao predsednik poslaničke grupe naprednjaka, osim ako ne predlaže neki novi zakonski akt.
Ne treba mnogo dugo biti u Skupštini da bi se sve to naučilo.
Veliki popust za Crni petak! Godišnja pretplata na „Vreme“ za svega 6.200 dinara. Samo do kraja meseca uštedite 3.000 čitajući ono što valja!