Šta je Brent Sadler obećao Igoru Božiću, a šta se desilo? Zbog čega se udar na Junajted mediju može smatrati operacijom pod kodnim imenom “Hiljadu rezova”? Ima li za bilo koju redakciju ičega goreg od toga da sama postane vest? Na koja pitanja ne odgovara nova uprava ove medijske grupacije i zašto? Na koga se kolege iz Junajted medije mogu osloniti u obrani novinarske slobode
Uskrs bi trebao biti i vrijeme za toleranciju. Ali – jok. Šef države i svakog ćacija ponaosob započeo je čak i za lokalne standarde rijetko viđen baraž uvreda, kleveta i napada (vidi stranu 8). Na meti su mu Univerzitet u Beogradu, studenti, profesori i, nipošto na posljednjem mjestu, mediji Junajted medija.
Čitalac zna: Brent Sadler – srpski zet i novinar u penziji za specijalne operacije – upisan je kao direktor N1, “Nove” i “Danasa”. Ipak, na različite načine. Nije isto kod svakog od ovih medija. To će reći da je svugdje kodirektor izuzev u N1. Tu je smijenjen dosadašnji direktor Igor Božić, a Sadler upisan na njegovu funkciju. No, to je bilo tek početak.
NEIZVJESNOST I POMETNJA
Nova uprava zabranila je Božiću obavljanje direktorskih i uredničkih aktivnosti, te snažno preporučila da ne dolazi u redakciju i radi kod kuće. Čime li se to on može baviti iz svog stana? Zar čovjeku upravo nisu zabranili da radi svoj posao?
Program N1 ide kao i do sada. Ali – dokle? Strepnja je veća nego nada. Zašto? Zato što je upravo Sadler 3. aprila obećao, kako je rekao Božić za “Vreme”, “da se uređivački ništa neće menjati, a da ja nastavljam da vodim redakciju kao i do sada”.
Pa sada vjerujte novoj upravi ako možete.
Aktualni udar na N1 ima svoju predistoriju. To je već čuveni telefonski razgovor Vladimira Lučića i Stena Milera iz avgusta 2025. Tada je direktor Telekoma Srbije rekao da je predsjednik Srbije tražio da se smijeni Aleksandra Subotić, pod čijim su okriljem radili N1, “Nova S”, “Danas” i “Radar”. Na to je direktor Junated grupe uzvratio da će je razriješiti funkcije, ali da prije toga mora Junajted mediju napraviti “veoma malom u Srbiji”.
Mada im nije baš sve išlo po planu, Subotić je ipak otpuštena sredinom februara. Sada je – mjesec i po kasnije – došlo do druge faze napada na Junajted grupu. Ovaj dio operacija započet je smjenom Božića i upisivanjem Sadlera kao direktora N1 i kodirektora drugih medija grupacije. Kodni naziv joj slobodno može glasiti – “Hiljadu rezova”.
Smisao čitave operacije je unošenje neizvjesnosti i pometnje u novinarske kolektive. Da li će zadržati radna mjesta i na kakvim pozicijama? Hoće li se i u kom pravcu promijeniti uređivačka politika? Koliko će nova uprava poštovati novinarski kodeks i profesionalne standarde? Što će biti ako krene cenzura – najprije prikrivena, pa potom otvorena?
Na ova i druga pitanja Sadler i ekipa ne odgovaraju. Znaju što rade – za medij nema ničeg goreg od bavljenja samim sobom kad on postane vijest. Vjerojatno očekuju da će pod režimom “hiljadu rezova”, koji se monotono ali i neumitno zadaju, u redakcije useliti strepnja od odlučivanja, autocenzura, demotiviranje za profesionalni rad, pomirenost sa sudbinom, letargija…
MEDIJSKI TERMITI
Za pravljenje “veoma male kompanije” od N1, “Nove” i drugih u Junajted mediji biće potrebno još vremena, ali Sadler i društvo računaju da ga imaju. Poput termita, oni su u stanju pojesti suštinu ovih medija tako da od nje na površini ostane samo tanka korica koja se raspada i na najblaži dodir. Ukoliko im to uspije – a valjda neće – Sadler može papagajski ponavljati kako i dalje rade “u skladu sa najvišim profesionalnim standardima”. Ovo ionako govori svaki tabloidni urednik i direktor. Za sve njih skupa istina nije argument.
Ali zbog čega jedan investicioni fond želi svoje uspješne medijske kuće napraviti malim i suštinski beznačajnim? Odgovor leži u naprednjačkom režimu i kultu ličnosti koji je u okviru njega odavno metastazirao.
Kada je Vučić zatražio od Stena Milera i Junated grupe otpuštenje Subotić, nešto im je morao ponuditi zauzvrat. Multinacionalne kompanije nisu poznate po besplatnom ispunjavanju želja, ali jesu po činjenici da ni na šta nisu gadljive kada je u pitanju zarada, pogotovo velika i sigurna. Kakav se privilegiran biznis daje u zamjenu za razvaljivanje profesionalnog novinarstva? Valjda će i to isplivati jednog dana.
Već dugi niz godina javnost zna da Vučić “ očima ne može” vidjeti N1 i “Novu”. Nema te uvrede i invektive kojima ih nije častio. Kada kaže da se ne bavi ovim dvjema televizijama, uvjerljiv je kao i Sadlerovo obećanje da će Igor Božić “voditi redakciju kao i do sada.”
Ipak, čovjek mora ostati zbunjen u potrazi za odgovorom zbog čega je Vučić toliko opsjednut dvjema TV kućama, pošto potpuno kontrolira više od devedeset odsto medija. Zar je moguće da su ih N1 i “Nova S” onako džumle nadjačale?
SPOJ PARALELNE STVARNOSTI I BENSENDINA
Kao što je Dragan Ilić pisao u broju 1838, Vučić prihvata samo dva tipa programa. Na prvima je isključivo njegova propaganda i tu sam sebe intervjuira do crkavanja kamera, a na drugima ima svega osim politike i informacija.
Taj idealan spoj paralelne stvarnosti i bensendina ozbiljno su poljuljale N1 i “Nova”, pogotovo nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu. Nije mali broj građana koji se – čak i ako glasaju za SNS – informiraju na ove dvije televizije. Tu će vidjeti kako stvari stoje na ulicama, saznati za različite probleme zemlje, čuti ljude koji misle svojom glavom za razliku od tolikih režimskih evet efendija…
Sasvim je moguće da u ovu publiku spada i sam Vučić. Niko njemu ne treba objašnjavati propagandu koju sam kreira. No, opsjednut ličnim rejtingom i kontrolom medija, sigurno je svjestan da mu sve manje radi spin politika. Toliko puta ponovljena, isprazna, neistinita i neiskrena, narodu na jedno uho ulazi, a na drugo izlazi. Zato je tu Sadler da osedla N1 i “Novu”. Ima u Srbiji da zavlada informativni crni mrak na svakom ekranu…
Što će dalje biti?
Treba vjerovati da će novinari i drugo osoblje medija u okviru Junajted medije obraniti svoje pravo na novinarsku slobodu, na kojoj počiva njihova uređivačka politika. Također i da u toj obrani neće izostati solidarnost i podrška kolega i brojne publike.
Bivši načelnik Resora državne bezbednosti (RDB) Srbije Jovica Stanišić, osuđen pred haškim sudom za zločine protiv čovečnosti, podneo je zahtev za prevremenim puštanjem na slobodu. Iako ispunjava uslov za to, sve sudije tribunala smatraju, između ostalog, da su „njegovi zločini velike težine“ i da to govori protiv njegovog prevremenog puštanja na slobodu
Vučićev apetit za medijskim prostorom na televizijama zapravo je dostigao maksimum koji sistem može da izdrži. Sledeći korak bi jedino mogao biti direktan prenos ili rijaliti u kojem bi ga kamere uživo pratile od jutra do sutra
Stranka slobode i pravde, Srbija Centar, pokret Solidarnost i Novi DSS imaju legitimno pravo da 25. oktobra izađu na izbore sa sopstvenim listama. Ali imati pravo i doneti moralno ispravnu odluku nisu iste stvari. U trenutku kada je poraz režima bliži nego ikada u poslednjih trinaest godina, insistiranje na sopstvenim kolonama nije demonstracija pluralizma, već rasipanje glasova koje šteti isključivo jednoj strani – opozicionoj. Argument je jednostavan: ove liste neće preći cenzus
Vreme da se levica, kao društveno orijentisana opcija, vrati svojoj snazi. Ovo nije pitanje političke mode ili trenutnog interesa, već temeljne potrebe da se isprave nepravde predatorskog kapitalizma, šovinističke i autokratske politike koja građane tretira kao neprijatelje, a krupni kapital kao robu
Koje elemente bi mogla posedovati zvanična definicija ropstva? Prvo je posedovanje – neka osoba u potpunosti pripada nekome drugom, nema slobodu, prava, izbore, kao da je “alat koji govori”; drugo je mogućnost i pravo robovlasnika da proda svog roba ne tražeći nikakvu saglasnost, da ga trampi ili izgubi na ruletu; treće, robovi najčešće služe tome da obavljaju neki prisilni rad, koji ne mogu da odbiju, o čemu ne mogu da diskutuju ili da nešto promene. I konačno, robove je dozvoljeno fizički i seksualno zlostavljati, pa čak i ubijati. Bez lanaca na rukama ili opasnosti da ih neko razmeni za novac, barem tri velike grupe ljudi i dan-danas žive poput robova
Pokušaj debate Ane Brnabić i prof. Mirjane Nikolić na TV N1 pokazao je još jednom ono, što se slutilo: funkcioneri SNS-a ne žele, ili nisu sposobni da vode civilizovan dijalog
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
