Pet godina posle početka pandemije predsednik Srbije nastavlja da se bori – ovog protiv tobožnje „obojene revolucije“.
Tokom pandemije je vanredno stanje uveo maltene sam, dok je parlament tek bitno kasnije to aminovao.
A sada, dok protesti postaju radikalniji, a policija nemilice bije građane? „Nismo razmatrali uvođenje vanrednog stanja i za uvođenje vanrednog stanja je komplikovana procedura“, izgovorio se Vučić.
„Vreme“ u novom broju (na kioscima od četvrtka, 21. avgusta) razmatra koliko je stvarno „komplikovana procedura“ i šta bi vanredno stanje značilo.
Uvek ima načina
Advokat Marko Pantić nam kaže da, hipotetički, pravni mehanizmi za takav korak postoje. „Pravo je ponekad toliko široko i kompleksno da to može da se obrazloži raznim floskulama, tipa: ugroženost države, vitalnih nacionalnih interesa, sumnja na pojavu terorizma…“
Zaista, u Ustavu Srbije navodi se da je vanredno stanje posebna okolnost u kojoj „javna opasnost ugrožava opstanak države i građana“.
Iako deluje da vlast i sada radi šta joj je volja, u vanrednom stanju bi moglo još žešće.
„Verovatno bi se išlo na neki policijski čas, barem u gradovima, jer verujem da bi glavni cilj bio zabrana okupljanja“, smatra Pantić.
No, za sada deluje da je na snazi mantra – stabilnost uprkos „nasilju blokadera“ i Ekspo po svaku cenu. Pa dok se ne promeni mantra, neće biti ni vanrednog stanja.
Ceo članak o ovoj temi pronađite u novom broju „Vremena“ od četvrtka (21. avgust) ili se pretplatite na digitalno izdanje