„Kuća gori, temelji se ruše, država propada, a gospoda krenula na piknik“, čuvena je replika Bate Živojinovića iz „Povratka otpisanih“.
Film je 6. marta postao stvarnost – u Pionirskom parku ispred Predsjedništva Srbije započeli su sa kampiranjem režimski studenti; možda neko od njih zaista ima indeks i zna gdje bi mu trebao biti fakultet. Izvjesno je da je svima na raspolaganju isti tip šatora, te kemijski toaleti i sufleri za TV Informer.
Poslije kontra-mitingaša, politički život Srbije je dobio i kontra-studente. Tako je to – gospoda krenula na piknik.
Doktore, jesu li pri svijesti
„Zahtjevi“ sa teferiča naprednjačke mladeži tiču se poboljšanja standarda i spuštanja kriterija nastave. Ovaj jeftini pokušaj podmićivanja pobunjenih studenata upućen je apsolutno nenadležnoj trojci predsjedavajućih – države, Skupštine i Vlade u bestežinskom stanju. Jedino zahtjev za smjenu Slavice Đukić Dejanović (inače u ostavci) nešto govori. Prvo – da neće nastaviti ministarsku karijeru ni u kavom formatu i, drugo – uvijenu prijetnju socijalistima.
Uvođenje u igru kontra-studenata, odlična je dijagnoza stanja svijesti režima. Broj svakodnevnih protesta niko ne može ispratiti, zasjedanja skupština na svim nivoima – plus parlament Srbije – više nije moguće održati bez žandarmerije, prosvjeta je u rasulu, Univerziteti u otvorenoj pobuni – i da se ne nabraja dalje. A vlast lupeta li lupeta o stabilnosti. Kojoj i kakvoj kada je Vučić sa ekipom destabilizirao zemlju razvalivši svaku instituciju pored koje je prošao?
Ali – gospoda krenula na piknik.
Osušeni smokvin list
Režim se ponaša poput djeteta koje zatvori oči i misli da je realnost prestala postojati. Zato je Ana Brnabić u ružičastom dimu vodila zasjedanje Narodne skupštine. Slično je bilo i u onoj beogradskoj. Tu je vladajuća većina predvođena predsjednikom gradske skupštine Nikolom Nikodijevićem koji je govorio iza zastora od zastava u rukama opozicionih odbornika, brzopotezno usvojila sve predložene odluke. Mogli su ovo obaviti i SMS-om, što se muče zasjedanjima…
Pa Vučić je zvao na dijalog, može neko reći. Točno je, ali samo pod uvjetom ako se za razgovor smatra kada on galami i vrijeđa.
U iole normalnoj državi, vlast bi iz ovako duboke krize izlaz potražila u izborima. Ali kako u Srbiji? Naprednjaci su od izjašnjavanja naroda napravili praznik zloupotreba svih vrsta, pritisaka, zastrašivanja i široke korupcije. Može li itko na to pristati još jednom?
Režim optužuje i vlastiti narod za rušenja države vođeno iz inostranstva. U tu laž ni sami ne vjeruju. Dobro znaju da bi represija dovela do revolta koji bi potpuno paralizirao zemlju. Ukoliko ipak dođe do upotrebe sile, biće to potez očajnika bitno smanjene uračunljivosti.
Naprednjačka vlast se iz dana u dan pokazuje u svoj svojoj golotinji – prazna, štetočinska, prevaziđena… A zima je, smokvinih listova ako i ima, suhi su i okračali.
Takvi na piknik idu gospoda naprednjaci.
