
In memoriam: Brižit Bardo (1934–2025)
Ikona apsolutne slobode
Devet decenija B. B. svetlokose seks-bombe francuskog filma pedesetih, pionirke bikinija, egzistencijalističke ikone „apsolutne slobode“ kojoj je dosadilo da se skida

Knjiga „Film davne budućnosti“ Darka Bajića u kojoj su zabeleženi njegovi razgovori sa rediteljima Đorđem Kadijevićem, Zdravkom Šotrom, Borom Draškovićem i Mišom Radivojevićem pre svega je istorija i lična, i filmska
Ljudi su njihovo delo i njihova životna priča – napisao je reditelj Darko Bajić na početku predgovora svoje knjige „Film davne budućnosti“ u kojoj razgovara sa svojim kolegama Đorđem Kadijevićem, Zdravkom Šotrom, Borom Draškovićem i Mišom Radivojevićem o njihovim filmovima i životima, pa samim tim i o velikom delu srpske kinematografije.
Knjigu je objavio „Službeni glasnik“ a deo je istoimenog, takođe Bajićevog, projekta koji se sastoji od pet dokumentarnih filmova: u jednom je okrugli sto na kome učestvuju četvorica reditelja i Darko Bajić koji moderira razgovor, a u ostala četiri su njegovi razgovori sa svakim od njih ponaosob.
Preko 250 godina iskustva
Bajić u knjizi kaže da su snimali u studiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, pred sedam kamera, a za okruglim stolom su sedeli reditelji sa preko dvestapedeset godina filmskog iskustva.
Kadijević, Šotra, Drašković, Radivojević su mu pričali o svojim filmovima i serijama, pa samim tim i o svemu što ima veze s tim. Pričali su otvoreno i prisno, kao ljudi koji ceo život žive zbog filma.
Snimali su, naravno, savremenom tehnikom, ali ne zato što se sada to tako radi, nego pre svega da bi razgovor o delu četiri velika reditelja koji su snimali filmskom trakom lišio ograničenja koje filmska traka podrazumeva.
„Naš koncept snimanja dokumentarnog filma o legendarnim srpskim autorima s velikim brojem kamera, snimanjem u kontinuitetu na moćnim memorijskim karticama, omogućio je sagovornicima dovoljno vremena da njihovo veliko rediteljsko iskustvo bude zauvek zabeleženo“, objašnjava Darko Bajić u knjizi.
Reditelj „Filma davne budućnosti“ je Bajićev student Siniša Cvetić, u ekipi su školarci koju je okupila mlada producentkinja Darja Bajić Božović. Tako je, kaže autor knjige, tom mladom generacijom zatvoren krug priče o starijim rediteljima.
Istorija
Njihovi razgovori su pre svega istorija: i lična, i filmska; i o filmovima koje su snimili i o glumcima koji su glumili o njima; i o državi i njenoj kulturi. Oni su zatim edukativni – tvrdim da bi svaki student, i ne samo student, imao razno-svašta da ukrade od iskustva i umeća ove četvorice. Ti razgovori su otvoreni i iskreni, ljudski, živi i žovijalni, možete ih čitati i kao autobiografski dokument ali i kao zabavno štivo o svetu filma.
„Bio je to otvoren razgovor među rediteljima uz budno oko mladog sineaste Siniše Cvetića, koji je trčao od kamere do kamere i beležio ovaj jedinstven događaj“, napisao je Darko Bajić.
Knjiga „Film davne budućnosti“ je, uostalom kao i svaka knjiga i svaki intervju, i o njenom autoru.
Kako gledati film
Dok razgovara sa rediteljskim legendama Bajić, osim što vodi razgovor (spontano i lako), on otkriva i svoje stavove i iskustvo. A na poslednjih šezdesetak strana, u odeljku „Filmski autori i njihovo iskustvo“ objavljeni su i Bajićevi tekstovi na razne filmske teme: o bioskopu, o svojim filmovima, o ovoj knjizi, preporučuje nam kako treba gledati film…
Na primer: „Film nema pauze. U bioskopu ga gledaš do poslednjeg daha ili pobegneš s projekcije glavom bez obzira (kako lepa i tačna izreka) da bi ga što pre zaboravio. On se režira i montira u jednom dahu. Ako usred filma upadne TV reklama ili odeš da nešto spremiš za večeru – gotovo je. Izašao si iz filma! Ostaje samo informacija o delu. Film se gleda u jednom dahu.“
Isto važi i za knjigu.

Devet decenija B. B. svetlokose seks-bombe francuskog filma pedesetih, pionirke bikinija, egzistencijalističke ikone „apsolutne slobode“ kojoj je dosadilo da se skida

Francuska filmska legenda Brižit Bardo, filmska ikona pedesetih i šezdesetih godina, koja postala zaštitnica prava životinja, preminula je u 91. godini

Ministarstvo kulture odbilo je da izdvoji 120.000 dinara za podršku programu Nišvila posvećenom Šabanu Bajramoviću. Prethodno je Selakovićevo ministarstvo ostavilo bez dinara i Nišvil džez festival iako je među 10 najboljih džez festivala u Evropi. Da li u Srbiji ima mesta samo za „srpsku“ muziku

Pred premijeru, Sektor protivpožarne zaštite Narodnog pozorišta tražio je od scenografa predstave „Gospođa Olga“ da zameni trsku iz scenografije, mada prethodnih dana nije nikom smetala
Na licitaciji, po početnoj ceni u visini jednog većeg stana, prodat je dvorac porodice Dunđerski firmi u vlasništvu Maje Buhe. Država je imala pravo preče kupovine
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve