Majmun Miće Popovića na izložbi skulptura i slika "Odiseja 2024" Jelene Božović Đorđević i Stefana Stankovića Perića, kao umetnički odgovor na sadašnjost
Aktuelna priča o egzistencijalizmu, strastima i bizarnostima današnjeg društva objedinjena je u zajedničkoj izložba skulptura i slika Jelene Božović Đorđević i Stefana Stankovića Perića „Odiseja 2024“, u Kući Kralja Petra u Beogradu.
Izložba nije njihova imaginacija, no umetnički odgovor na laž, nasilje i sve ono čime smo okruženi u savremenom svetu, u kome je čak i umetnost relativizovana, na šta upućuje i naziv izložbe. Taj kritički glas umetnika prema društvenoj stvarnosti, interpretiran je serijom od 18 slika i 8 skulptura.
Likovni kritičar Maja Živanović navodi da svi radovi izložbe za lajt motiv imaju majmuna – arhetipski simbol lukavosti i pokvarenosti, ali i urbane kulture i subkulture, kao i opšte društvene dekadencije. On je metafora devijantnog društva koje ništa „ne vidi, ne čuje i ne govori“.
Motiv majmuna je svojevrsni omaž delima sa sličnom tematikom Miće Popovića.
Sa izložbe „Odiseja 2024“
Skulpture Jelene Božović Đorđević su gipsani patinirani majmuni koji dominiraju prostorom crnim, srebrnim i metalik kolorima, sa „igračkama“ (najčešćim) u vidu pištolja i bokserskih rukavica, ali i zanimljivim poigravanjima sa simbolikom jajeta, kao i motivom kičastog balon-psa.
Njene skulpture su izrazito ekspresivne – zbog emocionalnog stanja ili pokreta portretisanih – od melanholije i inertnosti, do pakosti i cinizma. Na taj način pokazuju gramzivu prirodu primitivizma u iskonskom obliku.
Prikaz stvarnosti Stefana Stankovića Perića je jednostavniji, sa jakim akcentom na moć društvenih mreža. Kompleksnost u jednostavnosti. Tako bi u jednoj rečenici, mogli da se osvrnemo na naizgled naivne i banalne sekvence sa njegovih akrilnih slika, u kojima kolo vode majmuni u delikatnoj korespodenciji, apostrofirane mimike, predstavljeni u grupama ili individualno.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zografove teme, kaže Vuković, jesu fenomeni, ljudi i predmeti potisnuti iz glavnih tokova istorije i kulture, sa kojima nas njegov autografski avatar upoznaje. Tako se na stranicama njegovih stripova zatiču likovi anonimnih svedoka ratova, aboridžinskih umetnika, lokalnih osobenjaka, baba-trovačica koje veruju da su im snovi odredili sudbinu, likovi koji, u stvari, veoma dobro pariraju superherojima industrijalizovanog strip biznisa
Prostor i vreme, ljudski odnosi u prostoru i vremenu, odnos autora teksta, lika kome je dat tekst i osobe (glumca/izvođača) koji govori tekst, gledalac koji svojim gledanjem utiče na predstavu i energija koja sve ove činioce drži na okupu – to je ono što bismo na osnovu Liješevićeve predstave mogli odrediti kao pozorište
Akademski potkovan, odlične tehnike, a po temperamentu liričar, od majke Gabrijele-Gabi Novak nasledio je osećaj za sving i uopšte ljubav ka džezu; prefinjeno i precizno muzičko izražavanje prirodno mu je bilo u bogatom, aranžmanskom pristupu poput očevog. I kao što je teško ne pamtiti ga – čak i u njegovim zrelim godinama – kao dečaka tananih osećanja, nemoguće je zaobići njegovu neutaživu žeđ za muzikom i svime što je povezano s njom
Povodom treće izložbe „Hvatač snova”, koju radi sa Stevanom Vukovićem, Aleksandar Zograf u intervjuu za novi broj „Vremena“ priča: „Tehnički, nema neke velike razlike u opisivanju stvarnih događanja i onih koji su viđeni u snu, i to je jedna od tema koja je zaokupljala kreativce u raznim vremenskim i geografskim okvirima“
Dramatičan apel zaposlenih u Junajted mediji pokazuje šta može da se desi kad medije kontrolišu režim i korporacije. Srbiji se dešava sada. Ako publika to ne prepozna, preti još crnji medijski mrak
Aleksandru Vučiću sada ostaju samo stari, provereni metodi klasičnih diktatura jer ove moderne metode zaluđivanja i trovanja javnosti trokiraju. I to mu se, međutim, obija o glavu
Ne brani Vučić državu, već sebe od države. Sa bubnjem na leđima i gitarom u rukama ovaj čovek-orkestar izvodi dve-tri iste pesme bez sluha, uz falširanje i ispadnje iz ritma. Takvi su mu i vlast i politika. U najkraćem – opasni po okolinu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!