Gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić sugrađane naziva „oholim i osionim“ zato što traže odgovornost i pravdu zbog tragedije na tek rekonstruisanoj železničkoj stanici. Ovakve izjave izazivaju bes i sablazan
Gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić najčešće je opisivan kao političar bez boje, mirisa, ukusa i noćni čuvar zaostavštine svog prethodnika, Miloša Vučevića. Naglašavala se – za naprednjačke standarde – i njegova pristojnost.
Zbog svega ovog, saopćenje u kojem napada komemorativni skup u vlastitom gradu zvuči posebno jadno. Elem, za Đurića “dvije stotine demonstranata ruže i devastiraju Novi Sad ispisujući poruke mržnje, nereda i haosa“.
Koliko li je trebalo gradonačelniku da ovo smisli? Da li se znojio, teško otpuhivao i grizao donju usnu dok je tražio formulacije po mjeri svojih partijskih gospodara? Hoće li jednog dana tvrditi kako je bio natjeran da to napiše, a inače je pojedinim političkim oponentima znao pomoći uz veliki lični rizik?
Razvijanje misli o budućem držanju konkretnog i svim ostalih đurića Srbije čisti je – klinci bi rekli – krindž. U sadašnjosti, njihove izjave izazivaju samo bijes i sablazan.
Jer kako drugačije reagirati na lupetnje gradonačelika da SNS „nudi jasne planove, vizije i zamisli“ za grad gdje je zbog njihovog lopovluka i korupcije palo petnaest žrtava; kako pojmiti da svoje sugrađane koji traže odgovornost i pravdu zbog rušenja nadstrešnice na tek rekonstruiranoj željezničkoj stanici naziva „oholim i osionim“ demonstrantima?
I još nešto. Đurićevo saopćenje po tko zna koji put u posljednjih mjesec dana potvrđuje svim studentima u blokiranim fakultetima i svim građanima na raskrsnicama od 11:52 do 12:07 časova da moraju istrajati. U suprotnom, sve nas čeka nova nadstrešnica.
Nije moralo ovako. Već 1. novembra Milan Đurić je mogao napisti ostavku, pokloniti se sjenama žrtava, ponizno zamoliti građane za oproštaj i prvi otisnuti krvavu šaku na Gradsku kuću u Novom Sadu. Sve to je izostalo. Umjesto da pokaže elementarnu etiku i ličnu hrabrosti, novosadski gradonačelnik je žrtvovao vlastite sugrađane za funkcionarsku fotelju.
Zar je onda čudo što je u svom jadnom saopćenju bolje portretirao samog sebe nego što bi to ikada mogao učiniti bilo koji opozicionar ili studentski tribun? I to sa krvavim dlanom na gradonačelničkom obrazu.
Falanga je grupa ljudi kojoj su svojstveni nasilje, odbrana privatnog interesa diktatora, bespogovorna odanost vođi. Studenti su se pobunili protiv naprednjačke falange. Zašto onda zaziru od opozicije
Čemu služi „savetodavni referendum o poverenju predsedniku Aleksandru Vučiću“ i zašto ga treba ignorisati na svaki mogući način
Studenti su blokirali Mostarsku petlju. Poruka je jasna: niti smo se osuli, niti umorili, ne nameravamo da stanemo, a Aleksandra Vučića ne fermamo ni dva odsto, jer se predsednik države ni za šta ne pita
Na božićnom prijemu SNV-a u Zagrebu, Jelena Milić je delovala poput one daljnje tetke – svadljive i ogorčene prostakuše – čija je životna misija da upropasti svaku svadbu, dečji rođendan, krsnu slavu ili prijem
Ako nije javna tvorevina (ako nije politička), države nema. Tada, recimo, institucije poput policije, vojske, tužilaštva ili obaveštajnih službi ne rade u interesu građana, već u interesu male grupe ljudi koja je uzurpirala vlast
Falanga je grupa ljudi kojoj su svojstveni nasilje, odbrana privatnog interesa diktatora, bespogovorna odanost vođi. Studenti su se pobunili protiv naprednjačke falange. Zašto onda zaziru od opozicije
Čemu služi „savetodavni referendum o poverenju predsedniku Aleksandru Vučiću“ i zašto ga treba ignorisati na svaki mogući način
Ličnosti godine: Pobunjeni studenti, kolektivni intervju
Sada je red i na vas Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
